Napad u Bosanskoj Krupi, u kojem je jedan policajac ubijen, a drugi ranjen, izazvao je zabrinutost i rasplamsao pitanje sigurnosnih izazova u Bosni i Hercegovini. Ovaj incident, sudeći prema sličnim napadima, upućuje na šablon koji se već duže prepoznaje u ovim prostorima. Napadi s elementima terorizma su u BiH najčešće usmjereni na državne ciljeve, poput policije ili vojske, i većinom se događaju u Federaciji BiH. Kao primjeri se izdvajaju napad na policijsku stanicu u Bugojnu, incidenti u Sarajevu i Rajlovcu te bombaški napad u Zavidovićima. Svaki od ovih slučajeva izazvao je širenje špekulacija i medijsku kampanju koja često demonizira Bošnjake i Bosnu i Hercegovinu u cjelini, predstavljajući ih kao izvor terorističke prijetnje. Takvi narativi nisu slučajni, već imaju političku pozadinu, često usmjerenu iz centara moći u Beogradu i Zagrebu, s ciljem narušavanja stabilnosti i kredibiliteta BiH.
Slični incidenti u prošlosti pokazali su da su napadači uglavnom mladi, socijalno i ekonomski marginalizovani pojedinci, izloženi radikalnim uticajima izvana. Ovi napadi su obično prikazani kao radikalni akti inspirisani vjerskim motivima, iako u mnogim slučajevima tokom istrage postaje očito da religija nije pravi uzrok već sredstvo za usmjeravanje javnog mišljenja. Pored toga, napadi uvijek budu popraćeni političkim kampanjama koje nastoje da teret odgovornosti prebace na cijeli narod ili vjersku skupinu.
Analizirajući historijski kontekst, može se primijetiti da terorizam kao fenomen nije ukorijenjen među Bošnjacima. Tokom rata u BiH, uprkos strašnim stradanjima, uključujući genocid i opsadu Sarajeva, Bošnjaci nisu pribjegavali terorizmu kao sredstvu borbe. S druge strane, politika Beograda i Zagreba često se oslanjala na nasilne metode s ciljem destabilizacije protivnika. Srbijanski hegemonizam, s dubokom tradicijom u terorističkim aktivnostima, uključuje tajne organizacije kao što je “Crna ruka” i istorijske atentate poput atentata Gavrila Principa. Slične tendencije bile su prisutne i kod hrvatskih radikalnih grupa, naročito u emigraciji, koje su tokom perioda od 1962. do 1980. godine sprovele stotine terorističkih napada širom svijeta. Ove aktivnosti nisu prekinute ni nakon raspada Jugoslavije, što je rezultiralo slučajevima poput nerazjašnjenog ubistva Jozefa Leutara u Sarajevu.
Kada je riječ o percepciji BiH u očima međunarodne zajednice, vrlo je često prisutna medijska propaganda koja Bosnu i Hercegovinu nastoji prikazati kao izvor ekstremizma. Pojedini politički centri u Hrvatskoj i Srbiji kontinuirano koriste slučajeve poput napada u Bosanskoj Krupi za širenje narativa o “islamskom terorizmu” u regionu.
Ovakve medijske i političke kampanje zasnovane su na ideji da BiH predstavlja opasnost za regionalnu stabilnost, dok stvarne motivacije za pojedinačne napade često nisu detaljno istražene niti predstavljene javnosti. U mnogim slučajevima, pravi profit od ovakvih incidenata izvlače političke grupe koje žele da BiH oslabe na međunarodnoj sceni. S obzirom na to da su ovakvi incidenti rijetko dio organiziranih terorističkih mreža unutar BiH, većinom ih provode pojedinci koji su postali žrtve manipulacija i vanjskih uticaja.
Posljednji napad dolazi u kontekstu napetosti zbog političkih i međunarodnih dešavanja. Posebno se ističe snažna podrška građana BiH za prava Palestinaca, što je uzrokovalo negativne reakcije određenih međunarodnih faktora. Ove specifične okolnosti pogoduju negativnim interpretacijama svakog incidenta koji se može povezati s terorizmom, omogućavajući jačanje antisocijalnih narativa koji dodatno destabilizuju političku situaciju u zemlji.
S obzirom na sve navedeno, bitno je da se svaki ovakav slučaj istraži temeljno, s ciljem utvrđivanja pravih motiva i veza između napadača i političkih kampanja koje ga prate. Ključna pitanja koja se postavljaju su: Ko zaista stoji iza ovakvih napada? Ko koristi ove incidente za jačanje svojih političkih ciljeva? Da li su napadi zaista dio šire prijetnje ili samo dio šablona koji koristi politiku straha?
Na kraju, iako će se odgovori možda tek otkriti, ne smijemo zanemariti šablon koji se iznova ponavlja. Taj šablon uključuje napade pojedinaca, brze reakcije policije i službi, medijsku kampanju koja targetira Bošnjake kao izvor prijetnje, te koristi ovaj narativ za slabljenje međunarodne pozicije BiH.
