Dok se svjetska javnost zabavlja carinama i politikama trgovinskih ratova, Kina je povukla strateški potez koji bi mogao paralizirati ključne sektore američke industrije – i to gotovo neprimjetno. Naime, kroz uvođenje strožih izvoznih licenci, kineske vlasti su u tišini preuzele kontrolu nad distribucijom nekoliko rijetkih i izrazito važnih minerala bez kojih moderne vojne, elektroničke i zelene tehnologije ne mogu funkcionirati.
Jedan od tih minerala je disprozij – element broj 66 u periodnom sustavu. Njegovo ime dolazi od grčkog dysprositos, što doslovno znači “teško dostupan”, i to s razlogom. Disprozij je ključna komponenta u izradi neodimijskih magneta koji održavaju temperaturnu stabilnost u visokim temperaturama – što znači da bez njega nema pouzdanih motora u avionima poput F-35, niti u električnim vozilima kao što je Ford Mustang Mach-E.
Kina, koja praktički drži svjetski monopol nad ovim mineralima, nije službeno zabranila izvoz, ali je uvela sustav dozvola koji im omogućuje političku kontrolu nad globalnim tokovima. To znači da SAD i njegovi saveznici sada ovise o volji kineskih birokrata – koji mogu odlučiti da neka isporuka “kasni”, ili se “odgađa do daljnjeg”, bez davanja jasnih razloga.
Još jedan primjer je volfram – metal iznimne čvrstoće koji se koristi u metcima, čipovima, alatima za obradu metala i turbinskim lopaticama. SAD ga nije značajnije proizvodio od vremena Obamine administracije, a Kina proizvodi 80% svjetskih zaliha. Bez volframa, projektili gube učinkovitost, a industrijska oprema brzo propada.
Kina nije stala na ta dva minerala. Terbij, potreban za vjetroturbine, EV motore i vojne senzore, također je pod režimom dozvola. Indij, važan za zaslone na dodir, optička vlakna i 5G tehnologije, nestaje iz američkih skladišta. Itrij, ključan za YAG lasere i zaštitu avionskih turbina od visokih temperatura, skoro isključivo dolazi iz kineskih rafinerija.
Ovo nije slučajnost. Kina je jasno usmjerila ovu politiku kako bi izvršila pritisak na industrijske lance opskrbe zapadnih zemalja, naročito SAD-a. Sve to dolazi u trenutku kad Washington ulaže milijarde u pokušaj repatrijacije proizvodnje čipova i napredne tehnologije.
Američki zakon o čipovima gubi na snazi bez dostupnih sirovina. Vizije o 6G mrežama, masovnoj elektrifikaciji transporta i energetskoj tranziciji bit će zakočene bez ovih elemenata.
Jedini izlaz za SAD je strateško ulaganje u vlastitu rudarsku industriju, kao i partnerstva sa saveznicima – Kanadom, Australijom i možda čak državama u Africi. No, takav proces zahtijeva ne samo novac, nego i vrijeme, jer izgradnja rudnika i postrojenja za preradu traje godinama.
Ako američka politika nastavi biti kratkovidna, bez dugoročnih planova i međustranačke suradnje, mogla bi se dogoditi situacija gdje se visoka tehnologija više ne proizvodi u Americi – nego se samo promatra kako dolazi iz Kine. A to bi bio tektonski udarac ne samo industriji, nego i geopolitičkom položaju SAD-a u svijetu.
