Iran se trenutno suočava s jednom od najozbiljnijih vodoopskrbnih kriza u svojoj savremenoj historiji, a epicentar problema je glavni grad Teheran, dom za oko deset miliona stanovnika. Zabrinjavajuća nestašica vode prijeti da paralizuje svakodnevni život u metropoli, dok stručnjaci i vlasti upozoravaju da bi “nulti dan”, kada više neće biti dostupne pitke vode, mogao nastupiti za svega nekoliko sedmica.
Osnovni uzroci ove krize su višeslojni i duboko ukorijenjeni u kombinaciji dugogodišnjeg lošeg upravljanja, klimatskih promjena i neracionalne potrošnje. Prema riječima Kaveha Madanija, bivšeg zamjenika šefa Iranske organizacije za zaštitu okoliša i sadašnjeg direktora u okviru UN-a, problem nije samo tehnički, već sistematski, pa čak i politički. On ističe da je situacija s kojom se Iran danas suočava neodrživa i potencijalno nepovratna.
Kako pokazuju zvanični podaci, količina padavina u zemlji opala je za više od 40% u poređenju s višegodišnjim prosjekom. Posebno su pogođene brane koje napajaju Teheran – trenutno su ispunjene tek 21% svog kapaciteta, što predstavlja direktnu prijetnju opskrbi vode za milione ljudi.
U pokušaju da se situacija ublaži, iranske vlasti su donijele niz hitnih mjera. Neke od njih uključuju:
-
Smanjenje pritiska vode u većini domaćinstava – gotovo 80% stanovništva pogođeno je ovim potezom.
-
Privremeni neradni dani, s ciljem da se uštedi kako električna energija, tako i voda.
-
Distribucija vode cisternama, naročito u višespratnicama gdje voda više ne dospijeva do gornjih katova.
-
Masovno uvođenje privatnih rezervoara, što si, naravno, mogu priuštiti samo građani boljeg ekonomskog statusa.
Te mjere, međutim, predstavljaju tek privremene odgovore na dublje probleme koji su se godinama gomilali. Prema procjenama stručnjaka, poljoprivreda je sektor koji troši oko 90% ukupnih vodnih resursa, a uz to je često neučinkovita i loše planirana. Takođe, prekomjerno crpljenje podzemnih voda dovelo je do toga da neki dijelovi Teherana tonu i do 25 centimetara godišnje.
“To više nije kriza koja se može upravljati kratkoročnim intervencijama – to je situacija potpunog vodenog bankrota,” upozorava Madani. On ističe da Teheran ima sistemsku neravnotežu između ponude i potražnje, što ugrožava samu osnovu egzistencije grada.
Guverner teheranske provincije, Mohammad Sadegh Motamedian, priznaje da su mjere štednje vode već drastično uticale na svakodnevni život. Stanari viših spratova su, doslovno, ostali bez pristupa vodi, dok se državne i lokalne vlasti suočavaju s pritiscima da brzo pronađu održiva rješenja.
Još jedan ozbiljan aspekt krize jeste uticaj klimatskih promjena. Tokom jula, temperatura u Iranu dostizala je čak preko 50 stepeni Celzijusa, a takvi ekstremni uslovi dodatno pogoršavaju stanje suše koje traje već pet godina uzastopno.
Pored trenutnih intervencija, vlasti razmatraju i neke radikalnije pristupe. Glasnogovornica vlade Fatemeh Mohajerani izjavila je da se razmatra mogućnost uvođenja neradne nedjelje kako bi građani napustili grad, čime bi se smanjila potrošnja resursa.
Stručnjaci ipak upozoravaju da su ovakve mjere nedovoljne bez dubinskih strukturnih promjena. Preporučuju:
-
Reformu poljoprivrede, smanjenjem ovisnosti o vodenointenzivnim kulturama;
-
Povećanje ulaganja u desalinizaciju i reciklažu otpadnih voda;
-
Tehnološku modernizaciju vodoopskrbnih sistema;
-
Prelazak ka industrijama koje troše manje vode.
“Sve dok se problemi tretiraju simptomatski, bez adresiranja dubinskih uzroka, Iran će iz godine u godinu ulaziti u sve težu krizu,” upozorava Amir AghaKouchak, profesor na Univerzitetu Kalifornije u Irvineu.
On posebno naglašava da je riječ o problemu koji nadilazi ekologiju i tehniku – u osnovi se radi o krizi upravljanja, koja je direktno povezana s političkim sistemom i institucionalnim slabostima Irana.
Uprkos svemu, zemlja se sada s nadom okreće jeseni. Ukoliko padavine stignu do kraja septembra, postoji šansa da se “nulti dan” izbjegne. Ali, kako stvari trenutno stoje, građani Teherana žive u svakodnevnoj neizvjesnosti, štedeći svaki litar vode u nadi da će vremenske prilike biti milostive, a vlasti donijeti odluke koje će zaista značiti promjenu.
