Jednostavnost i mudrost starijih generacija često nadmašuju složene studije i naučna istraživanja, posebno kada se radi o svakodnevnim problemima s kojima se suočava moderno društvo. Takav je bio slučaj kada je nana, žena skromnog obrazovanja, u samo nekoliko rečenica objasnila ono o čemu mnogi stručnjaci pišu opširne studije – problem prekomjerne upotrebe mobilnih telefona i njihov utjecaj na društvo. Iako nije završila više od nekoliko razreda osnovne škole, njene riječi su odjeknule na društvenim mrežama i izazvale lavinu pozitivnih reakcija.
Kada su je upitali kako mobilni telefoni danas utiču na ljude, njena reakcija bila je direktna i vrlo slikovita: “Utiču na mozak, budale budu, ne čuju ništa. Ako im nije u rukama, ne čuju ništa.” Ova jednostavna, ali duboka rečenica jasno oslikava današnju zavisnost o tehnologiji. Nana je iznijela svoje mišljenje bez komplikovanih termina ili filozofskih rasprava, ali njene riječi su nosile ogromnu težinu.
Mobilni telefoni su postali neizostavan dio svakodnevnog života, a nana je u nekoliko kratkih rečenica sažela sve ono o čemu mnogi psiholozi i sociolozi već godinama raspravljaju. Naime, ona naglašava da su ljudi postali toliko vezani za svoje telefone da gotovo ne primjećuju svijet oko sebe. “Ako im nije u rukama, ne čuju ništa,” rekla je, ukazujući na činjenicu da su mnogi postali toliko opsjednuti mobilnim uređajima da zanemaruju stvarnost koja ih okružuje. Ova izjava može se interpretirati kao kritika moderne generacije koja se sve više oslanja na tehnologiju i sve manje na direktnu komunikaciju i interakciju s okolinom.
Nana se dotakla i teme obrazovanja i razvoja djece u eri digitalne tehnologije. Prema njenim riječima, današnja djeca “bajagi idu u školu, ali slabo”, aludirajući na to da, iako fizički prisustvuju nastavi, mnogi od njih su zapravo odsutni duhom, previše zaokupljeni mobilnim telefonima. “Telefon je samo za potrebu, kada ti nešto treba od nekoga, i ostavi ga,” mudro savjetuje nana, ukazujući na to da je osnovna funkcija mobilnog telefona komunikacija, a ne stalna upotreba iz dosade ili navike.
Nana je posebno zabrinuta zbog utjecaja mobilnih telefona na obrazovanje. Ona kaže da djeca više “nit pišu, nit čitaju, nit rade zadaću”, čime ukazuje na sve veći problem smanjenog interesa za obrazovne aktivnosti zbog prekomjernog korištenja tehnologije. Prema njenom mišljenju, “oteo im se mozak i ne znaju za ovaj dunjaluk što hoda po zemlji”, što jasno govori o gubitku veze s realnim svijetom i pravim životnim vrijednostima.
Ove nanine riječi oslikavaju širi problem u društvu – mobilna manija. Iako su mobilni telefoni izuzetno korisni za mnoge aspekte života, njihova pretjerana upotreba može dovesti do ozbiljnih posljedica, posebno kod mlađih generacija. Djeca sve više vremena provode na telefonima, igrajući igrice, pregledajući društvene mreže, umjesto da se posvete učenju, čitanju ili kreativnim aktivnostima koje podstiču njihov razvoj. Nana to jasno vidi, iako nije stručnjak za tehnologiju, jer se promjene u ponašanju djece i mladih mogu primijetiti u svakodnevnom životu.
Ona je podsjetila na vrijeme kada je telefon bio korišten samo za nužne stvari – “kada ti nešto treba od nekoga” – i kada je tehnologija bila samo sredstvo za postizanje ciljeva, a ne cilj sam po sebi. Ova perspektiva pokazuje koliko su se stvari promijenile u relativno kratkom vremenskom periodu. Današnja djeca, kako ona kaže, sve manje čitaju i pišu, a sve više vremena provode uz ekrane.
Ono što posebno privlači pažnju u njenom odgovoru je jednostavnost i autentičnost. Bez kompliciranih riječi i tehničkih izraza, nana je uspjela dotaknuti ključne tačke o prekomjernoj upotrebi mobilnih telefona koje mnogi stručnjaci često zanemaruju. Njene riječi su pogodile suštinu problema i mnogima otvorile oči, što se vidi po brojnim pozitivnim komentarima i reakcijama na društvenim mrežama.
U nekoliko rečenica, ova mudra starica uspjela je sažeti ono što mnogi vide kao osnovni problem današnjeg društva – gubitak veze s realnim svijetom zbog tehnologije. Njene riječi su poziv na buđenje i na promišljanje o tome kako koristimo tehnologiju i koliko ona utiče na naš svakodnevni život.
Ključne lekcije koje možemo naučiti iz naninih riječi su:
- Umjerenost u korištenju tehnologije – Mobilni telefoni su korisni, ali moraju biti korišteni s mjerom.
- Važnost obrazovanja – Djeca moraju ostati fokusirana na svoje školske obaveze, čitanje i pisanje, umjesto da provode vrijeme na telefonima.
- Povratak pravim vrijednostima – Tehnologija ne smije zamijeniti stvarni život i međuljudske odnose.
U zaključku, nanin odgovor nije samo kritika modernih tehnologija, već i podsjetnik na to koliko su starije generacije mudre u svojoj jednostavnosti. Iako nije završila mnogo škola, njene riječi nose mudrost koju mnogi danas prepoznaju kao istinitu. Razmišljanje o njenim riječima može nas podstaći na preispitivanje načina na koji koristimo tehnologiju i kako ona utiče na naš svakodnevni život, posebno na budućnost mlađih generacija.
