U Mostaru je nedavno održana tribina pod nazivom „Legitimno predstavljanje Bošnjaka u Hercegovini“, koju je organizovalo udruženje građana Mostarski krug. Skup u Centru za kulturu okupio je istaknute intelektualce i političke analitičare poput Seada Numanovića, Avde Avdića, Reufa Bajrovića i dr. Jahje Muhasilovića, a moderator je bio Alija Behram. Tribina je imala za cilj da se iz bošnjačke perspektive progovori o problemu tzv. „legitimnog predstavljanja“, konceptu koji već godinama forsira HDZ BiH, a koji se, prema mišljenju učesnika, pretvara u oblik političkog aparthejda prema Bošnjacima u Hercegovini.
Moderator Behram je istakao kontradikciju u korištenju termina „legitimno predstavljanje“ – dok ga hrvatska politika snažno zagovara u Federaciji BiH, u entitetu RS isti termin uopće se ne spominje. Ovim je, kako je naglašeno, ukazano na selektivnost i političku manipulaciju pojmom koji se u praksi koristi isključivo kada odgovara jednoj strani.
Prvi govornik, Sead Numanović, objasnio je zašto je insistirao da tribina nosi ovakav naslov. Prema njemu, legitimno predstavljanje postalo je međunarodno pitanje o kojem raspravljaju i u Briselu. Ako Hrvati uspijevaju nametnuti svoju verziju priče, smatra on, vrijeme je da i Bošnjaci postave svoje zahtjeve. Numanović je ukazao na to da se iza priče o legitimnosti zapravo krije politička i finansijska moć Dragana Čovića, kojom se prikriva sistemski separatizam koji traje decenijama. Podsjetio je i na odluku Ustavnog suda BiH iz 1998. godine, kojom je zabranjena upotreba simbola tzv. Herceg-Bosne. Ipak, ti simboli i dalje postoje u javnom prostoru, dok se termin „županija“ – iako neustavan – nametnuo kao uobičajen. Posebno je naglasio da se u Stocu pojavljuje nova generacija Bošnjaka koja uspijeva mijenjati stanje na terenu, što predstavlja pozitivan iskorak.
Nakon njega govorio je Avdo Avdić, naglasivši da je odgovornost za stanje Bošnjaka u Hercegovini dobrim dijelom u Sarajevu. Prema njegovim riječima, politički vrh u glavnom gradu često ne razumije dinamiku događaja na terenu, što ima dalekosežne posljedice. Podsjetio je na paradoks: za formiranje Vlade Federacije BiH koristi se popis stanovništva iz 1991. godine, dok se za popunjavanje Doma naroda koristi popis iz 2013. godine. Ovakva praksa, koju je omogućila odluka visokog predstavnika Christiana Schmidta, najviše ide u korist hercegovačkih Hrvata, a direktno šteti Bošnjacima.
Avdić je upozorio i na neravnopravan položaj Bošnjaka u Domu naroda FBiH, gdje 118.000 Hrvata iz Hercegovačko-neretvanskog kantona daje pet delegata, dok 92.000 Bošnjaka daje samo jednog, a 6.000 Srba čak dva. Ovakva raspodjela pokazuje do koje mjere je izborni sistem nepravedan. Dodatno, Avdić je kritikovao i medije iz Sarajeva koji, prema njemu, ne poklanjaju dovoljno pažnje položaju Bošnjaka u Hercegovini, dok se problemi Hrvata u Sarajevu automatski dižu na nacionalni nivo.
Treći govornik, Reuf Bajrović, upozorio je na slabost kolektivnog pamćenja Bošnjaka, nedostatak političkih „crvenih linija“ i izostanak individualnog otpora. Kako je naveo, najveća opasnost je ravnodušnost običnih ljudi. Povezao je ratnu borbu iz rovova sa današnjim „borbama“ u institucijama, medijima i drugim sferama društva. Istakao je i da postoje segmenti u kojima su Bošnjaci ostvarili pobjede, podsjećajući da je i u Mostaru bilo takvih primjera. Njegova poruka bila je da se ne smije stalno naglašavati samo porazna strana historije, već i uspjesi.
Potom je govorio dr. Jahja Muhasilović, ističući da ono što HDZ danas provodi u BiH ne bi bilo moguće bez dugogodišnje saradnje sa srpskom politikom. Prema njegovom mišljenju, ovo nije izolovana strategija, već kontinuitet srpsko-hrvatskog političkog saveza koji traje preko 100 godina i uvijek se na kraju svodi na pokušaje podjele Bosne i Hercegovine.
U diskusiju su se uključili i brojni učesnici iz publike – ratni komandant Esad Humo, bivši gradonačelnik Mostara Safet Oručević, političar Milan Jovičić i drugi. Njihovi nastupi dodatno su obogatili debatu, a zajednička poruka bila je da Bošnjaci u Hercegovini ne smiju biti prepušteni sami sebi.
Na kraju tribine obratio se i mostarski muftija Salem Dedović. On je posebno naglasio da je ključ problema opet u Sarajevu, gdje ne postoji dovoljno volje da se pitanje položaja Bošnjaka u Hercegovini stavi u politički fokus. Podsjetio je da se Stolac tek nedavno, nakon velikog pritiska, našao na dnevnom redu, dok Mostar i dalje ostaje zanemaren. Dedović je kritikovao površnu podršku koja ostaje na nivou „verbalne ljubavi“, dok se u stvarnosti ne čine koraci da se Mostar prepozna kao sudbinska kapija Bosne i Hercegovine.
Muftija se osvrnuo i na simbolički značaj nove zgrade Hrvatskog narodnog kazališta u Mostaru, koju je ranije nazvao „Berlinskim zidom“. Prema njemu, izgradnja takvih objekata predstavlja političku poruku, a zato je važno da i Bošnjaci istraju u projektima poput inicijative za izgradnju Mevlane u centru grada, što bi bilo pitanje dostojanstva, časti i državotvornosti. Dedović je završio obraćanje porukom jedinstva: „Moramo posložiti redove – lijeve, desne i centar – i samo tako možemo zaustaviti aparthejd koji provodi HDZ. Istovremeno, pružamo ruku našim sugrađanima s druge strane, jer bez saradnje i međusobnog povjerenja Mostar se ne može otvoriti.“
Zaključno, tribina u Mostaru jasno je pokazala da je koncept legitimnog predstavljanja postao ključna tačka sporenja u političkom životu BiH. Dok hrvatska politika taj koncept koristi za jačanje vlastite pozicije, Bošnjaci u Hercegovini traže načine da osiguraju svoju zastupljenost i ravnopravnost. Učesnici su poslali snažnu poruku da bez jedinstva, političke hrabrosti i uključivanja Sarajeva u rješavanje problema, Bošnjaci u Hercegovini ostaju ranjiva i zapostavljena zajednica.
