Gastarbajterski bluz
Prepoznavanje
Prepoznajem ih
Vidim ih na ulici
Kupili su djeci plastične igračke na pumpi
Pa ih raspakuju
U Njemačkoj su
Iako kovid hara
Svjetla nekako svijetle sjajnije
Više niko ne mari kako se zovu
Niti odakle su
Već koliko mogu prekovremeno
Na Flughafenu ili u flegehajmu
Rasim sanja livanjske konje
Dok održava postrojenja za Deutsche Bahn
Vikendom pije u Obertshausenu kod jaranice
Većinom pije, ovdje se počinje u govnima, veli
Tatjana nekad kupi orhideju u Rewe
Zna s njima, kako ih rosi, koje svjetlo treba
Nemoj da je pomjeraš puno, ne vole
Vodila je posao u cvjećari za 5 stoja
Sad čisti švapskim gospojama stanove na etaže
Sanja da radi u DM-u
Slaganje artikala na rafe je idealan posao, kaže
Josipa je na stipendiji
Njen oksfordski engleski i teza o politikama sjećanja
Ovdje se baš i ne cijene
Može biti mitarbajterka uglednom profi iz Heidelberga
Dobiti Eigene Stelle na tri godine
Kad završi imaće 48 i biće bez posla
Al’ bolje i to nego…
Prepoznajem ih
Po bademastim očima, visokim jagodicama
Dok nesigurno prebrojavaju evre
Sammeln Sie Punkte, bitte?
Lijepi ljudi
Radenko podiže Frau Kraemer
Koja ne zna ko joj je sin ali se sjeća rata i porodične srebrnine
Radenko bi zaveslao dajak po Vrbasu
Ali tu je samo mutna Majna
A po Majni nema brzaka
Ne moraju ni progovoriti
Prepoznajem ih
Dok djetetu idem da kupim flomastere
Frau Muller hat das gesagt
Došli su da rade
Da pobjegnu
Da se ponovo izmisle
Hiljade uspomena više ne znače ništa
U jednoj beskrajno dugoj ofembaškoj novembarskoj noći
U koju su pobjegli zbog tiranije i bijede
Ne smeta, ima još života
Bar za ovu djecu da ga bude
Kad dole nije moglo za Davida
Poslije posla, odradiću smjenu na baušteli
Još sto eura, taman, ne trošimo toliko u koroni
Prepoznajem ih
Tijela moje zemlje koja nikad neće ići na radne akcije
Niti ustati protiv stostruko jačeg neprijatelja
Koja nisu mogla bez stranačke veze
Ni da se zaposle
Ovdje će ostaviti leđa
U Njemačkoj bar znaju za šta rade
I nema veze što ne znaju svoja prava
Vratiće se kad odu u penziju
Prepoznaju i oni mene
Zadrže se pogledom duže nego li je ovdje pristojno
Nema dole, bolan, Danijela više ljudi
Dragan Bursać
