Ovaj tekst snažno izražava ogorčenost i moralnu osudu Milorada Dodika, naglašavajući kako njegove političke odluke drže narod u neizvjesnosti i strahu. Kritika se temelji na njegovoj sebičnosti, koja, prema autoru, uzrokuje patnju običnih ljudi – roditelja, djece i porodica koje nemaju luksuz alternativnih opcija.
Glavna poruka je da lider koji istinski brine o svom narodu ne bi svoje interese stavljao ispred njihove sigurnosti i budućnosti. Umjesto toga, ovdje se sugerira da Dodik svojim potezima vodi narod u nesigurnost i potencijalnu katastrofu, dok istovremeno uživa u privilegijama koje mu moć donosi.
Kraj teksta je posebno snažan – ne ostavlja prostor za diplomatske izraze, već direktno poručuje: “Nisi dobar čovjek. Loš si. Baš loš.” Ova emotivna završnica jasno stavlja do znanja da je autor izgubio svaki respekt prema Dodiku, smatrajući ga odgovornim za trenutnu situaciju.
