Sanel Kajan, zastupnik u Zastupničkom domu Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, pokrenuo je pitanje koje je izazvalo veliku pažnju javnosti, a tiče se zapošljavanja Bošnjaka u javnim preduzećima s nacionalnim predznakom. Njegov upit usmjeren je na JP Elektroprivreda Hrvatske zajednice Herceg Bosne (HZHB), konkretno u poslovnicama u Stocu i Čapljini, gdje je želio saznati da li uopće ima zaposlenih Bošnjaka, kao i da li se oni nalaze na vodećim funkcijama poput direktora ili šefova službi.
Razlog za postavljanje ovog pitanja leži u činjenici da su krajem prošlog mjeseca u Stocu održani protesti na kojima je istaknuta sistemska diskriminacija prema Bošnjacima, koji, iako čine gotovo polovinu stanovništva Stoca, gotovo da nisu zastupljeni u lokalnim javnim institucijama. Slična situacija prema dostupnim informacijama vlada i u Čapljini, što je Kajan jasno naglasio.
Posebno je istakao nekoliko ključnih tačaka:
-
Bošnjaci su gotovo potpuno nevidljivi u javnim institucijama Stoca i Čapljine, kako po pitanju zaposlenja, tako i po pitanju upravljačkih funkcija.
-
Postoji zabrinutost da u nekim javnim preduzećima, čiji je osnivač Federacija BiH, nema nijednog zaposlenog Bošnjaka.
-
Financijska sredstva za vjerske, kulturne i obrazovne institucije Bošnjaka su zanemariva ili gotovo izostaju.
Kajan je pritom jasno naveo da se fokusira isključivo na preduzeća kojima je osnivač Federacija BiH, iako diskriminacija, prema njegovim saznanjima i tvrdnjama Bošnjaka iz Stoca i Čapljine, postoji i na lokalnom i kantonalnom nivou, što je tema za druge nadležne institucije.
Iz JP Elektroprivrede HZHB stigao je odgovor koji, iako detaljno navodi broj zaposlenih u Stocu (29 radnika), izbjegava direktan odgovor na pitanje o nacionalnoj strukturi zaposlenika. Iz preduzeća su pojasnili da prema Zakonu o radu FBiH i Zakonu o zaštiti ličnih podataka, evidencije ne sadrže podatke o nacionalnom porijeklu zaposlenika, jer je takva praksa zabranjena osim u iznimnim slučajevima. Ovim su zapravo izbjegli direktno odgovoriti na Kajanovo pitanje o prisustvu Bošnjaka u radnom kolektivu i na rukovodećim pozicijama.
U svom zastupničkom pitanju Kajan je naglasio da bi, ukoliko se potvrdi da nijedan Bošnjak ne radi u poslovnicama Elektroprivrede HZHB u Stocu i Čapljini, to predstavljalo očigledan primjer institucionalne diskriminacije. Takav slučaj bi bio potpuno neprihvatljiv jer krši principe jednakopravnosti i ravnopravnog učešća svih građana u javnom sektoru.
On je također ponovio svoj čvrst stav o tome da je neprihvatljivo da javna preduzeća, koja se finansiraju iz budžeta svih građana Federacije BiH, u svojim nazivima nose isključivo nacionalni predznak. Kajan smatra da takva praksa dodatno produbljuje osjećaj isključenosti i neravnopravnosti među građanima, što ne doprinosi zajedništvu i mirnom suživotu.
Za jasnije razumijevanje njegovog stava, može se izdvojiti nekoliko ključnih tačaka koje je Kajan istakao:
-
Javna preduzeća moraju biti inkluzivna i otvorena za sve građane, bez obzira na nacionalnu pripadnost.
-
Nacionalni predznaci u nazivima preduzeća koja koriste sredstva svih građana produbljuju podele i tenzije.
-
Institucionalna diskriminacija je neprihvatljiva i mora se iskorijeniti kako bi se osigurala pravična zastupljenost svih naroda.
-
Ukoliko postoje podaci o diskriminaciji, to treba javno istražiti i sankcionisati.
Ovim pitanjem Kajan nije samo istakao postojeći problem diskriminacije u zapošljavanju, već i ukazao na šire društvene i političke implikacije koje ovakve prakse imaju na međunacionalne odnose u Bosni i Hercegovini.
Zaključno, ova situacija pokazuje kako pojedine institucije, kroz izbjegavanje transparentnosti i otvorenosti, mogu dodatno narušavati povjerenje građana u javne službe. Takođe, jasno je da pitanje ravnopravnosti u zapošljavanju i zastupljenosti svih naroda u javnim institucijama i dalje ostaje jedna od važnih i osjetljivih tema u Bosni i Hercegovini, kojoj se mora posvetiti pažnja kako bi se osigurala pravičnost i stabilnost u društvu.
Kajanova inicijativa stoga predstavlja poziv na promjenu prakse i otvaranje prostora za inkluzivniju politiku u javnim preduzećima, što je neophodno za jačanje povjerenja i osjećaja pripadnosti među svim građanima Federacije Bosne i Hercegovine.
