Kadira Šakić, koja je imala samo devet godina kada je Srebrenica pala 1995. godine, proživjela je strašne trenutke i gubitke tokom genocida. Ranjena je dva puta tokom napada: prvi put dok se igrala u kući kada je granata pogodila, a drugi put dok je sa majkom tražila svog brata Huseina koji je igrao fudbal. Njena trauma je duboka, sjećanja bolna, jer je izgubila brata koji je kasnije identifikovan i sahranjen u Memorijalnom centru Potočari.
Kadira se vratila u Srebrenicu 2012. godine i radila kao novinarka na RTV Srebrenica. Međutim, morala je napustiti posao prošle godine zbog pritisaka da ne koristi riječ “genocid” u svojim izvještajima. Direktor joj je sugerisao da koristi neutralnije termine poput “stradanje”, što je duboko uznemirilo Kadiru kao novinarku i žrtvu. Smatrala je da je važno da istina o genocidu ne bude prešućena i da se žrtve ne smiju zaboraviti ili umanjiti.
Napustila je Srebrenicu zbog čestih napada na Bošnjake, uključujući i medijske radnike. Bez obzira na pritiske, Kadira je odlučna da nastavi govoriti i izvještavati o genocidu, jer vjeruje da je to njen moralni i profesionalni poziv.
Njena priča je podsjetnik na trajne posljedice rata i važnost da se istina o ratnim zločinima ne zaboravi, te da se žrtve poštuju i čuju.
pressmediabih
