Izvještaj o hrabrosti i ljubavi: Priča o Nerminu i Feridi
Kada se suočimo sa teškim zdravstvenim izazovima, često se pitamo gdje pronaći snagu za dalje. Ova priča se vrti oko Goraždanina Nermina Muharema, čiji je život preokrenut uslijed bolesti bubrega, ali i o neizmjernoj ljubavi njegove punice, Feride Jahić, koja je odlučila donirati svoj bubreg kako bi mu spasila život. Ovo nije samo priča o transplantaciji, već i o hrabrosti, porodici i bezuslovnoj ljubavi koja nadilazi sve prepreke.
Nermina borba s bolešću
Nerminova borba počela je prije više od deset godina. U to vrijeme, sa svojih 34 godine, iskusio je prve simptome zdravstvenih problema koji su ga doveli do dijagnoze bolesti bubrega. Ova bolest se često naziva “tihim ubicom” jer njeni simptomi mogu biti skriveni dugo vremena, a posljedice su teške. Visok krvni pritisak i dijabetes samo su dodatno pogoršali njegovo stanje. Iako je prolazio kroz terapije i redovne preglede na Klinici za nefrologiju KCUS-a, njegov zdravstveni status se drastično pogoršao u decembru 2024. godine, kada su mu ljekari najavili da će mu biti potrebna dijaliza.
Težak put do dijalize
U januaru 2025. godine, Nermin je započeo peritonealnu dijalizu – proces koji je ne samo fizički iscrpljujući, već i emocionalno opterećujući za cijelu porodicu. Ovaj tretman zahtijeva mnogo prilagodbi, a kako se stanje pogoršavalo, Nermin i njegova porodica su se suočili sa teškim odlukama.
U tom trenutku, kada su se osjećali bespomoćno, pojavila se izvanredna odluka Feride Jahić, Nerminove punice, koja je bez dvoumljenja ponudila svoju pomoć.
Čudo donacije
Ferida, koja nije bila svjesna svoje krvne grupe, odlučila je da se testira na kompatibilnost. Iako se činilo kao nepremostiva prepreka, rezultati su pokazali izuzetno visok stepen podudarnosti za nesrodnu transplantaciju.
Ova vijest je iznenadila i ljekare, ali i samu Feridu, koja je tada shvatila koliko je snažno njeno uvjerenje da bi učinila sve za svog zeta. Uzimajući u obzir sve rizike, odlučila je da ne odustane.
Ovaj čin hrabrosti nije samo bio potaknut ljubavlju, već i dubokom povezanošću koja je postojala između njih. Ferida je uvijek smatrala Nermina dijelom svoje porodice, a ne samo svojim zetom.
Transplantacija i novi početak
Transplantacija bubrega obavljena je u julu 2025. godine i bila je izuzetno uspješna. Već sljedećeg dana, Nermin je osjetio pozitivne promjene u svom tijelu. “Vratila mi se boja u lice, izgubio sam svu onu vodu, osjetio sam normalnost,” rekao je, ističući koliko je teško bilo boriti se s dosadašnjim zdravljem.
Ova promjena nije bila samo fizička; Nermin je ponovo pronašao nadu i motivaciju za život. Osim toga, proces oporavka ga je povezao s drugim pacijentima i njihovim porodicama, stvarajući zajednicu podrške koja je bila ključna za njegovu emocionalnu dobrobit.
Ljubav i zahvalnost
Ferida Jahić, koja ovu situaciju ne vidi kao žrtvu, već kao čin ljubavi, ističe: “On je dobar čovjek, dobar suprug, dobar otac.
Ja njega ne odvajam od svog sina i svoje kćerke.” Njena hrabrost i odlučnost da spasi život ne samo da su izmenili Nerminovu sudbinu, već su postavili primjer za mnoge. Sa ponosom ističe rad najvažnijih članova zdravstvenog tima, uključujući profesora dr. Damira Rebića, zahvaljujući kojima je sve prošlo kako treba.
Ferida je također aktivno uključena u promicanje svijesti o donaciji organa, govoreći o vlastitom iskustvu na raznim skupovima i događanjima, motivirajući druge da razmisle o darivanju svojih organa.
Pouke iz ove priče
Ova priča nas podsjeća na važnost solidarnosti, ljubavi i hrabrosti u teškim vremenima. Ferida Jahić postala je simbol nade za mnoge ljude koji se bore s ozbiljnim zdravstvenim problemima.
Njen primjer može inspirirati druge da se razmišljaju o donaciji organa, jer na taj način mogu značajno promijeniti živote onih kojima je najpotrebnije. Na kraju, Nerminovo iskustvo pokazuje da je život pun nepredvidivih izazova, ali i mogućnosti za nove početke, ako imamo hrabrosti i podršku voljenih.
U konačnici, priča o Nerminu i Feridi nije samo priča o medicinskom uspjehu, već i o ljudskoj povezanosti i ljubavi koja može prevazići sve prepreke. Ovakvi slučajevi podsećaju nas koliko je važno imati obitelj i prijatelje koji su voljni pomoći nam u najtežim trenucima. Naše zdravlje može biti krhko, ali ljudska ljubav i podrška su ono što nas pokreće dalje, što daje smisao i svrhu životu. U ovim vremenima, svi bismo trebali biti inspirisani da budemo bolji jedni prema drugima, da se brinemo o onima kojima je pomoć potrebna, i da budemo otvoreni za mogućnost darivanja, jer nikada ne znamo kada ćemo i sami zatrebati pomoć.
