Poražavajuća je činjenica da se uprkos postojanju zakona koji jasno predviđa sankcije za veličanje ratnih zločinaca, ovakve pojave i dalje dešavaju. Zakon jasno nalaže da ne smije biti prostora za glorifikaciju presuđenih ratnih zločinaca, bilo putem murala, grafita, naziva ulica, ili spomenika u javnom prostoru. Ipak, čini se da je prilika da se ovakvi postupci spriječe propuštena.
Jedan od najočitijih primjera su murali i grafiti koji odaju počast ratnim zločincima, često postavljeni na javnim površinama, bez ikakve reakcije nadležnih organa. Ulice i trgovi, koji nose imena presuđenih ratnih zločinaca, također su problematični jer daju legitimitet i nastavak njihove glorifikacije u društvu. Ovi činovi ne samo da povređuju osjećaje žrtava, nego i predstavljaju direktno kršenje zakona koji bi trebalo da štite dostojanstvo i istinu o ratnim dešavanjima.
Još zabrinjavajući je podatak da se slike i simboli ratnih zločinaca pojavljuju unutar javnih institucija, koje bi trebale biti instrumenti pravne države. Ove institucije, umjesto da promiču zakonitost i poštovanje pravosudnih odluka, često postaju mjesta gdje se ovakvi postupci tolerišu, pa čak i podstiču. Ovaj fenomen šalje lošu poruku društvu, ali i svijetu o stanju pravde i pomirenja u regiji.
Uprkos postojanju zakonskih okvira koji propisuju sankcije za ovakve činove, implementacija tih zakona očigledno nedostaje ili se selektivno provodi. Time se stvaraju plodno tlo za nastavak veličanja zločinaca, a žrtve i njihove porodice ostaju zanemarene i povrijeđene.
Potrebno je da nadležni organi hitno preuzmu odgovornost za sankcionisanje i uklanjanje svih oblika veličanja ratnih zločinaca iz javnog prostora, kako bi se poslala jasna poruka da u društvu nema mjesta za glorifikaciju onih koji su osuđeni za najteža kršenja međunarodnog prava piše hayat
