“Kad krenete da pljujete ovu zemlju, sjetite se da je klima odlična, da su vjetrovi blagi, da nema oluja, cunamija, tornada, aktivnih vulkana i raznornih zemljotresa. Nije sušna zemlja, niste žedni. Nije neplodna, iz džepa sjeme da ispadne pa će nešto da nikne. Šumovita, brdovita, ali nit su pretežno kamenjari, niti su džungle sa zaraznim bolestima.

Sve fino, blago, pitomo, nježno.
To vam je od zemlje.
Muka je od ljudi.” prenosi Zahir Durakovic

Zahir Duraković u svom izlaganju ukazuje na brojne pozitivne aspekte zemlje, naglašavajući kako klima u njoj nije samo povoljna, već i prijatna. Osvrće se na blage vjetrove koji doprinose ugodnom okruženju, ističući da ne postoje prirodne nepogode poput oluja, cunamija, tornada, vulkana ili zemljotresa, koji su uobičajeni u mnogim drugim delovima sveta. Ova stabilnost doprinosi opštem dobrom stanju zemlje.

Duraković takođe naglašava da zemlja nije sušna niti neplodna. Čak i ako se sjeme ispusti iz džepa, može lako niknuti, što implicira da je zemljište plodno i sposobno za uzgoj. Pored toga, opisuje prirodu kao šumovitu i brdovitu, ukazujući na raznolikost pejzaža bez opasnosti od zagađenja ili bolesti koje se često vezuju za tropske džungle.

Međutim, autor ističe da su ljudi često izvor problema. Ova izjava ukazuje na frustraciju s ljudskim ponašanjem i načinima na koje se ljudi ophode prema zemlji i jedni prema drugima. Iz ovog kontrasta između lepote prirode i muke od ljudi, Duraković prenosi snažnu poruku o potrebi za poštovanjem i očuvanjem prirodnog bogatstva koje nas okružuje.

Zaključno, Zahir Duraković poziva na refleksiju o vrednostima naše okoline, naglašavajući kako bi trebalo da cenimo i čuvamo ono što imamo, umesto da kritiziramo. Njegov tekst je poziv na akciju za promenu stava prema zemlji koja nas hrani i pruža nam resurse.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here