Jeste li čuli za ovu priču iz Francuske?
Prije otprilike pola stoljeća, u jednoj četvrti u Francuskoj, živio je jedan starac, Turčin po imenu Ibrahim. Imao je 50 godina kada je otvorio malu prodavnicu mješovite robe. U istoj ulici, u zgradi preko puta njegovog dućana, živjela je židovska porodica sa sinom po imenu Džad. Džad je bio živahan dječak od samo sedam godina. Svakodnevno bi dolazio u Ibrahimovu prodavnicu, kupovao potrebštine, a pri izlasku bi krišom uzeo čokoladicu. Radio je to svakog dana, gotovo ritualno. Jednog dana, zaboravio je uzeti čokoladicu. Ibrahim ga je pozvao natrag i rekao mu da je zaboravio svoju čokoladicu.
Dječak je bio prestravljen. Cijelo vrijeme je mislio da Ibrahim ne zna za njegove male krađe. Vratio se u prodavnicu sa spuštenom glavom i zatražio oprost. Ibrahim ga je pomilovao po glavi i rekao: “Sine, nisi ti ništa ukrao. Nemoj sebe smatrati lopovom. Od sada, svaki dan uzmi po jednu čokoladicu kao što si i prije radio.” Džad se nasmijao i otišao kući zadovoljan.
Godine su prolazile, a Džad je odrastao. Ibrahim mu je postao najbolji prijatelj. Kad god bi Džad, sada već mladić, imao problema ili iskušenja, dolazio bi kod Ibrahima po savjet. Ibrahim bi ga saslušao, a onda bi sa ormara skinuo neku knjigu i dao je Džadu da otvori na nasumičnoj stranici. Kada bi Džad otvorio stranicu, Ibrahim bi proučio te dvije stranice i dao mu savjet. Džad bi odlazio od njega osjećajući se rasterećeno i odmorno.
Prošlo je 17 godina. Džad je postao mladić od 24 godine, a Ibrahim je napunio 67. I dalje su bili nerazdvojni prijatelji. Međutim, Ibrahim je preminuo, a prije smrti je svojim sinovima ostavio sanduk sa nekim stvarima. Posebno im je naglasio da knjigu iz tog sanduka daruju Džadu, mladiću Židovu, zajedno sa paketom. Džad je bio duboko potresen kada je čuo za Ibrahimovu smrt, izgubivši velikog prijatelja. Ibrahimovi sinovi su mu poslali paket koji je Ibrahim za njega pripremio. Nakon nekog vremena, kada je opet zapao u probleme i nije imao kome da se povjeri, sjetio se Ibrahimove knjige.
Otvorio je paket i izvadio knjigu. Bila je na arapskom, a on nije znao arapski. Otišao je kod prijatelja Tunižanina da mu prevede nekoliko stranica. Prijatelj mu je rekao da se radi o Kur’anu, Svetoj Knjizi muslimana. Džad je bio zapanjen. Sjetio se svih savjeta koje mu je Ibrahim davao tokom godina. Shvatio je da je ta knjiga bila izvor mudrosti i mira za njegovog prijatelja. Pitao je Tunižanina kako se postaje musliman, a on mu je odgovorio: “Treba vjerovati srcem i jezikom potvrditi da je Allah jedini Bog i da je Muhamed, a.s., Njegov poslanik.”
Džad je prihvatio islam i uzeo ime Džadullah el-Kur’ani, iz poštovanja prema Kur’anu. Posvetio je svoj život širenju islama i dovođenju Kur’ana do što više ljudi. Učio je i izučavao Kur’an, predavajući diljem Evrope. Zahvaljujući njemu, oko 6000 kršćana i Židova prihvatilo je islam.
Jednom dok je tražio ajet u Kur’anu koji mu je Ibrahim ostavio, ispao je papirić sa kartom Afrike i ajetom: “I pozivaj na put svoga Gospodara mudro i lijepim savjetom.” Shvatio je da je to poruka od Ibrahima njemu. Otišao je u Afriku, aktivno pozivajući ljude u islam u Etiopiji, Keniji, Ugandi i drugim državama. Preko njega, mnoga afrička plemena prihvatila su islam.
Umro je 2003. godine, pogođen mnogim bolestima koje je zaradio u Africi. Njegova majka, ortodoksna Židovka, primila je islam 2005. godine, dvije godine nakon njegove smrti. Jednom su ga pitali zašto je primio islam, osim što mu je Kur’an otvorio srce. Odgovorio je: “Dedo Ibrahim mi nikada nije rekao da sam nevjernik, Židov, niti mi je rekao da primim islam. On je djelom pokazivao šta je islam, a savjetom pokazivao vrijednost Kur’ana.”
