Sudnji dan donosi prizore koji su toliko stravični da ih je teško i zamisliti. Jedan od najsnažnijih trenutaka tog dana je prelazak Sirat-ćuprije, mosta postavljenog iznad Džehennema, koji vjernici moraju prijeći kako bi došli do Dženneta. Nevjernici i mušrici već će biti bačeni u vatru, ali vjernici će se suočiti s ovim mostom koji je tanji od vlasi kose i oštriji od sablje. Njegova dužina je nepoznata, a kroz tamu džehennemskih plamenova, koji povremeno obasjavaju most, prelazak postaje još opasniji i strašniji.
Prelazak preko Sirata je trenutak od kojeg strepe svi vjernici, jer most je klizav, prepun kuka koje vrebaju prolaznike, spremne da ih povuku u vatru. Neki će ljudi uspjeti preći brzo i spretno, kao munja ili vjetar, dok će drugi, opterećeni svojim lošim djelima, polako i s mukom prelaziti, boreći se za svaki korak. Bit će i onih koji će pasti u Džehennem, dok će neki biti zadržani na mostu, prženi džehennemskim plamenovima, zbog svojih grijeha i nepravdi prema drugim muslimanima. Na Siratu će se jasno pokazati koliko su vjernici bili posvećeni vjeri, jer Allah će svakom vjerniku dati svjetlo koje će mu osvjetljavati put preko mosta, a to svjetlo će odgovarati veličini njegovih djela na dunjaluku. Oni koji su činili velika i dobra djela imat će svjetlo veličine planine, dok će svjetlo onih sa manjim djelima biti tek slabašna svjetlost koja će treptati poput palca. Munafici će, s druge strane, biti lišeni svjetla i bačeni u vatru.
Posebno je zanimljiv hadis u kojem Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, opisuje različite brzine prelaska vjernika preko Sirata, ovisno o njihovim djelima. Neki će prolaziti poput munje, neki poput brzih konja, dok će drugi jedva uspjeti preći, izgrebani kukama i sagoreni plamenovima, ali ipak spašeni. Zadnji čovjek koji će preći Sirat bit će toliko iscrpljen i izmučen, padajući i ustajući, da će, kad konačno stigne na drugu stranu, hvaliti Allaha što ga je spasio od te strahote.
Nakon što pređu Sirat, vjernici će se zaustaviti na mjestu između Dženneta i Džehennema kako bi izmirili svoje račune, očistili se od nepravdi koje su možda učinili jedni drugima na dunjaluku, prije nego im bude dopušteno da uđu u Džennet. Ovo nas podsjeća na važnost dobrih djela i izbjegavanja grijeha u životu, jer će svaki naš postupak imati svoju cijenu na Sudnjem danu.
Stoga, istinski sretnik je onaj koji još na ovom svijetu pređe Sirat, svojim imanom i dobrim djelima, pripremajući se za taj neizbježni trenutak. Jer, kao što je spomenuto, svaki grijeh briše jedno dobro djelo, a svakome od nas će biti potrebna sva dobra djela koja smo prikupili kako bismo uspješno prešli preko Sirata i došli do Dženneta.