Reakcije javnosti na nedavni boravak Željke Cvijanović, članice Predsjedništva Bosne i Hercegovine, u Sjedinjenim Američkim Državama ne jenjavaju ni nekoliko sati nakon što su se pojavile prve informacije o njenim sastancima u Washingtonu. Njeni javni istupi, kao i poruke koje je uputila nakon razgovora s američkim kongresmenima, izazvali su snažan talas komentara na društvenim mrežama, pri čemu su se otvorila brojna pitanja o političkoj poruci koju je poslala, ali i o širem kontekstu u kojem se ti sastanci dešavaju.
U fokusu pažnje našle su se izjave koje je Cvijanović podijelila nakon susreta s dvojicom članova Predstavničkog doma američkog Kongresa iz redova Republikanske stranke. Prema njenim riječima, razgovori su bili dugi, sadržajni i srdačni, a teme su se ticale položaja Bosne i Hercegovine, unutrašnjih političkih odnosa i uloge međunarodne zajednice. Međutim, način na koji je opisala državu u kojoj obnaša jednu od najviših funkcija izazvao je oštre reakcije dijela javnosti.
Posebno je odjeknula njena tvrdnja da je Bosna i Hercegovina „jedina kolonija u Evropi“, kao i da predstavlja neuspjeli projekat izgradnje države-nacije. U svojim porukama naglasila je da je BiH, prema njenom viđenju, zasnovana na ravnopravnosti tri konstitutivna naroda, a ne na dominaciji jednog nad drugima. Također je istakla očekivanje da će administracija američkog predsjednika Donalda Trumpa pružiti podršku u, kako je navela, okončanju ere nedemokratskog stranog intervencionizma u zemlji.
Nakon drugog sastanka, ovog puta s kongresmenom Blakeom Mooreom, Cvijanović je ponovila ton zadovoljstva, izrazivši zahvalnost na razumijevanju stavova i pozicije Republike Srpske, te naglasila nadu u nastavak uspješne saradnje. Iako su ove poruke u njenoj interpretaciji predstavljene kao diplomatski uspjeh, veliki broj građana i korisnika društvenih mreža ih je doživio potpuno suprotno.
U komentarima koji su se pojavili online, a koji su prenošeni bez uvredljivog sadržaja, dominirala su pitanja i kritike koje se odnose na moralnu i političku odgovornost. Mnogi su isticali da je neprihvatljivo da visoki državni zvaničnik u inostranstvu govori o vlastitoj zemlji terminima koji je prikazuju kao neuspjelu ili kolonijalno upravljanu. Posebno emotivne reakcije izazvale su aluzije i pitanja koja su se ticala ratne prošlosti, uključujući i podsjećanja na Srebrenicu, što je dodatno pojačalo tenzije u javnom prostoru.
Među najčešće isticanim zamjerkama bile su sljedeće tačke:
- Način predstavljanja Bosne i Hercegovine pred stranim zvaničnicima
- Ignorisanje osjetljivog historijskog konteksta i ratnih zločina
- Fokusiranje isključivo na interese jednog entiteta
- Očekivanje podrške strane administracije za unutrašnje političke obračune
Za dio javnosti, ovakvi nastupi predstavljaju kontinuitet politike koja se već godinama vodi, dok drugi smatraju da su oni dodatni korak ka produbljivanju političkih i društvenih podjela. Kritičari upozoravaju da se međunarodni ugled zemlje ne gradi iznošenjem unutrašnjih sporova pred stranim institucijama, naročito kada dolaze iz vrha državne vlasti.
S druge strane, pristalice Cvijanović smatraju da ona dosljedno zastupa stavove koje otvoreno iznosi i na domaćoj političkoj sceni, te da njeni istupi nisu iznenađenje, već logičan nastavak ranije definisanih pozicija. Ipak, čak i među njima postoji podijeljeno mišljenje o tome da li je Washington bio pravi prostor i pravi sagovornici za takve poruke.
Zaključno, boravak Željke Cvijanović u Washingtonu i njene izjave još jednom su pokazali koliko su unutrašnje političke teme Bosne i Hercegovine duboko polarizirajuće, kako unutar zemlje, tako i u dijaspori. Umjesto smirivanja tenzija, ovakvi nastupi često proizvode dodatne kontroverze i otvaraju stare rane, posebno kada se zanemari širi društveni i historijski kontekst. Jasno je da će reakcije na ovaj istup još neko vrijeme ostati prisutne u javnom diskursu, kao podsjetnik na to koliko su riječi izgovorene na međunarodnoj sceni važne – i koliko mogu imati dalekosežne posljedice.
