“Ja kakve su ove današnje bule, utegnu se, vidi im se vrat, našminkaju se i glume neke vjernice
Kada sam napisala tekst “Da vam kažem ja, zaostala bula”, ni slutila nisam da će izazvati tako veliku pažnju ljudi, na raznim stranicama i portalima. Elhamdulillah, prijatno sam iznenađena pozitivnom reakcijom većine onih koji su ga čitali, ali, vidjela sam da, naravno, nisu izostali ni negativni komentari. Većinom su to oni komentari tipa:…
“Ja kakve su ove današnje bule, utegnu se, vidi im se vrat, našminkaju se i glume neke vjernice. Jah, kad si se već pokrila, onda se pokrij kako treba, a ne da izigravaš neku vjernicu i ismijavaš se sa hidžabom.”
Joj, kad vidim ove ‘bule’ zamotane od glave do pete (osim lica), obukle ove duge, široke haljinetine, vise na njima, isto kakve talibanke. Kako su samo zaostale.”
“Ja se plašim ovih sa nikabima. Šta ti, bolan, znaš šta ona krije i ko se ispod nikaba krije?! Što se ne ugledaju na naše nane kako su se oblačile, nosile su fino dimije, bluze, ove pretjeruju. Otkako su se poslije rata pojavili ovi novokomponovani muslimani i donijeli svoju vjeru iz Azije i Saudije, stavili svojim ženama nikabe, od tada ima i ovakvih. Gluho bilo, što je ono ružno i vidjeti.”
“Ovi sa ovakvim razmišljanjem da se žene trebaju pokriti vraćaju nas unazad stotine godina i nikad nećemo biti razvijena i moderna zemlja dok ima ovakvih.”
“Uhh, ove današnje ”bule” idu na more, na skijanje, izlaze u restorane, vjeru su unovčile…”
____________________________________________________________
Ljudi od nas pokrivenih žena često očekuju savršenstvo. Ne, to ne ide, jer, samo je Gospodar savršen. To što ja nosim hidžab ili neka druga sestra nikab, ne čini nas bezgrješnima i ne možete to očekivati od nas. Mi smo samo mali grješni robovi, Gospodar nas je stvorio grješne poput vas, da griješimo, da se kajemo za grijehe, da oprost tražimo. Blago li se onima koji se kaju…Ne možete nas kriviti za nešto što i sami činite. To što ja nosim hidžab, a neka od sestara ne nosi, ja sebe ne smatram boljom od nje, ja sam ispunila taj dio Gospodarove naredbe da nosim hidžab, dok ona možda ima mnogo bolja djela skrivena od mene, pa će, inšallah, zbog tih svojih lijepih djela sutra i ona, Allahovom milošću, da ga nosi. Ali, i dalje sam insan poput nje, samo sa hidžabom na glavi.
Da, svakako da smo mi time što smo pokrivene veliki ambasadori islama, samom svojom pojavom našu lijepu vjeru predstavljamo i svakako da bismo se trebale truditi da je uvijek i u svakom trenutku predstavljamo u najljepšem svjetlu, ali i dalje smo samo insani poput vas. Nekim ljudima smetamo ako smo propisno pokrivene, u širokim haljinama i tada smo im “talibanke”, smeta im kada se neke od nas ne obuku propisno, ako se našminkaju ili dotjeraju, to su im moderne “bule”, a nikabi im pogotovo smetaju, i tada smo “nindže”.
Smetamo im ako idemo na skijanje sa svojim porodicama, na kupanje na posebno uređenim mjestima za nas (obučene naravno), ako izađemo u restorane sa porodicom, i oni misle da to nije za nas, a sa druge strane nas smatraju primitivnima i da smo zatvorene u svojim kućama.
Plaše se naših nikaba i onoga ko se ispod krije, i kažu da to nije za modernu Evropu, u Evropi u kojoj muškarci postaju žene poput Končite, podvrgavaju se operacijama, mijenjaju svoje izglede u potpunosti, pa postoje emisije u kojima neka Gabriela dovede svoga momka kako bi mu priznala da je ustvari prije operacije bila Gabriel, Evropi u kojoj se možeš maskirati da budeš šta želiš, otići na operaciju i tražiti da ti naprave rogiće na glavi kako bi izgledao poput šejtana, smiješ biti nakaradan koliko ti je volja, i to je sve sloboda i pravo izbora, a hidžab i nikab nije?!
I mi se ljudima moramo pravdati zašto nosimo hidžabe, nikabe, moramo da se pravdamo zašto se ne rukujemo sa muškarcima, zašto ne slušamo muziku itd., moramo da se pravdamo za hajr i zbog toga što se trudimo da budemo poslušne svome Stvoritelju, moramo da se pravdamo ljudima koji se takmiče u svojoj nepokornosti Svevišnjem.
Nije meni uistinu teško da se pravdam, ni kriva ni dužna, za nešto za što sam upravu, da uporno objašnjavam da nisam bombaš samoubica koji krije bombe ispod haljine, već žena koja pokrivanjem tijela žudi za zadovoljstvom Onoga koji ju je stvorio, nije mi teško do kraja života objašnjavati, ako će neko na taj način doći do istine, ali me boli kada ljudi koji uvide istinu, i dalje uporno okreću glavu od nje. Meni nećete naštetiti, osim što ćete možda u mome srcu nekad izazvati malo tuge, ali svojim upornim odbijanjem istine štetite sebi.
Danas imamo priliku za pokajanje, a sutra, ko zna gde će nam duša biti…
“Uzaludno je kajanje onih koji čine loša djela, a koji, kada se nekom od njih približi smrt, govore: ‘Sad se zaista kajem’, a i onima koji umru kao nevjernici. Njima smo bolnu patnju pripremili.” (En-Nisa, 18)
Ummu Sara Žužić
