Allahova ﷻ milost je neizmjerno veća od svih naših grešaka. Možda smo svi prošli kroz trenutke u kojima smo počinili grešku koja nas je toliko pogodila da se osjećamo sramno, da ne želimo ni pogledati sebe u ogledalo. Možda pomislimo da smo prešli granicu i da nema povratka. No, baš tada se treba sjetiti da je Allahova milost uvijek veća od bilo kojeg haosa koji možemo stvoriti. Čak i u trenucima kada mislimo da su naše greške previše velike da bi ih ispravili, Allahov oprost je beskrajan i uvijek je tu za nas.
Međutim, ovo nije poziv da ne priznamo svoje greške ili da nastavimo griješiti bez straha. Zapravo, to nas podsjeća na važnost iskrenog pokajanja. Moramo biti spremni priznati svoje greške i okrenuti se Allahu ﷻ s iskrenim kajanjem, tražeći Njegovu milost. Pokajanje mora biti od srca, s čvrstom odlukom da se nećemo ponovo vraćati istim grijesima. Allah je Taj koji nas je stvorio, i On ﷻ savršeno razumije našu slabost. On zna da ćemo povremeno posrnuti, ali je u isto vrijeme omogućio nam mogućnost tevbe – povratka i ispravke.
Tevba je alat koji nam Allah daje kako bismo se očistili, ali ona mora biti iskrena. Ne možemo jednostavno reći “estaghfirullah” i očekivati da će sve biti u redu, a zatim ponovo činiti istu grešku. Istinska tevba podrazumijeva iskrenu želju za promjenom i čvrstu namjeru da se ne ponovimo. Allahova milost je tu, uvijek spremna da nas obuhvati i očisti, ali treba da se okrenemo Njemu sa srcem koje stvarno želi da se promijeni.
