Pitanje: Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Pronašao sam jedno predavanje na YouTubeu i želio bih saznati je li ono što se u njemu spominje podržano vjerodostojnim hadisom. Naime, u predavanju održanom u Gradačcu, efendija Nisad Drndić izjavljuje (u periodu između 8:20 i 8:32 minute): „Znači, nama muslimanima Poslanik s.a.v.s. garantuje da onaj ko stavi zalogaj harama u usta, 40 dana mu se ne prima dova.“ Nakon njega, predavač Valdet Peštalić dodaje (između 14:04 i 14:12 minute): „Svaki musliman mora biti svjestan da, ako konzumira haram, njegov ibadet – bilo da je riječ o namazu, postu, zekatu, hadžu, itd. – neće biti prihvaćen 40 dana.“ Ovo mi je prvi put da čujem takvu tvrdnju, pa me zanima je li ona utemeljena na nekom hadisu?
Odgovor: Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Neka je hvala Allahu, a salavati i selami na Njegovog posljednjeg vjerovjesnika. Zatim:
Ovakva tvrdnja, koja je slična onome što su navedeni predavači iznijeli, prenosi se u jednom hadisu od Ibn Abbasa, radijallahu anhu. On prenosi da je S’ad ibn ebi Vekkas, radijallahu anhu, rekao: „O Allahov Poslaniče, moli Allaha da budem među onima kojima se prima dova.“ Na to mu je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovorio: „O S’ad, vodi računa da tvoja hrana bude halal, pa ćeš biti među onima čije se dove primaju. Tako mi Onoga u čijoj je ruci duša Muhammeda, rob koji unese haram zalogaj u svoju utrobu, neće mu biti primljeno djelo 40 dana. Ako neki rob dobije meso koje je izraslo od harama ili kamate, Vatra je najpreča za njega.“
Ovaj hadis bilježi Taberani u djelu „El-Mu’adžem el-evsat“. Međutim, učenjaci hadisa su se složili da je ovaj hadis slab. Među njima, El-Munziri je hadis ocijenio slabim u svom djelu „Et-Tergibu“ (3/12), dok je El-Hejsemi naveo da u njegovom senedu postoje ravije koje nisu poznate, što je također spomenuo i Ibn Hadžer u „Et-Telhisu“ (4/274). Ibn El-Dževzi i Ibn Redžeb, kao i šejh Albani, ocijenili su ga izrazito slabim (Silsila d’aife, 4/292, br. 1812). Dakle, postoji širok konsenzus među učenjacima da je ovaj hadis slab i da ga nije ispravno koristiti kao dokaz za postavljanje šerijatskih propisa.
Osim toga, ako uzmemo u obzir ozbiljnije grijehe poput zinaluka, krađe ili sličnih djela, za koje nema dokaza u šerijatskim tekstovima da poništavaju ibadet ili primanje dove na određeno vrijeme, teško je zamisliti da bi konzumacija jednog haram zalogaja imala takav učinak. To dodatno potkrepljuje mišljenje da ovaj hadis ne može biti osnova za tvrdnje koje su iznesene u predavanju.
Stoga, kada se susretnemo s ovakvim hadisima, važno je napomenuti njihovu slabost i upozoriti da se ne smiju koristiti kao osnova za postavljanje propisa. Preporučuje se da se prije širenja takvih hadisa provjeri njihova vjerodostojnost kod učenih ljudi.
Na temelju svega navedenog, ovaj hadis je izuzetno slab i ne može se koristiti kao dokaz da onome ko unese haram zalogaj, dova ili ibadet neće biti prihvaćeni 40 dana. Također, nije dozvoljeno na osnovu ovog hadisa postavljati šerijatske propise.
