Ibadet, ili činjenje bogoslužja, predstavlja suštinsku obavezu svakog vjernika, ali je važno razumjeti da ga treba obavljati na način koji ne prouzrokuje nepotrebne poteškoće ili bol. Ako se poteškoće pojave kao rezultat okolnosti koje su van naše kontrole, tada osoba biva nagrađena za svoju strpljivost i trud. Međutim, ako osoba namjerno sebi otežava činjenje ibadeta, nadajući se većoj nagradi, to se ne smatra ispravnim, pa čak može biti i griješno.
Na primjer, ako osoba klanja na suncu, iako ima mogućnost da klanja u hladu ili zatvorenom prostoru, ali bira težu opciju misleći da će dobiti više sevapa (nagrade), takav postupak nije pohvalan. Razlika se pravi između onih koji su prisiljeni na takvu situaciju, poput osobe koja se nalazi na otvorenom i nema izbora nego da klanja na suncu, i onih koji sami biraju teži put bez potrebe. Prvi će biti nagrađen zbog okolnosti van njegove kontrole, dok drugi neće, jer je svjesno sebi prouzrokovao patnju, što nije Allahov zahtjev.
Zamislite situaciju u kojoj osoba namjerno ne nosi kišobran po kišnom vremenu dok ide u džamiju, misleći da je to Allahu draže jer se trudi više. Ovo bi se smatralo nepotrebnim samokažnjavanjem, koje islam ne podržava. Samokažnjavanje, bilo u ime ibadeta ili drugih razloga, je vrsta zuluma, ili nepravde prema samom sebi. Allah je milostiv i nije postavio zakon koji bi nas opterećivao iznad naših mogućnosti. Prema Kur’anu, Allah ne voli one koji čine zulum, bilo sebi ili drugima. Dakle, ako osoba namjerno izabere teži put u ibadetu kada postoje olakšice, neće dobiti nagradu za tu samoprimoranu poteškoću, već će zapravo biti u suprotnosti sa islamskim učenjem.
Imam Buharija bilježi hadis od Enesa, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
vidio jednog starca kako ide oslanjajući se na svoja dva sina i upitao:
– “Šta je to?”
– “Zavjetovao se da ide pješke (na hadž)” – rekli su oni.
– “Kažnjavanje tako samog sebe – rekao je on –
Allahu nije potrebno, i naredio mu da jaše.”
Ako poznajete nekoga ko se odlučio na ovakav način obavljanja ibadeta, poput pješačenja na hadž, savjetujte ga da odustane od toga. Možete ga ohrabriti da se prijavi putem islamske zajednice i putuje kao i drugi hodočasnici, kako bi obavio hadž na lakši način, bez nepotrebnog opterećenja. Važno je savjetovati takve osobe jer često neznanje vodi do pogrešnih odluka i stavova. Ne treba podržavati takvo razmišljanje, jer neznanje može dovesti do ekstremnih primjera. Nije nemoguće da čujemo o ljudima koji misle da je veća nagrada ako izaberu najteži put, kao što bi netko mogao krenuti na hadž preko mnogo udaljenijih zemalja, vjerujući da će tako zadobiti veći sevap zbog većih poteškoća.
Islam jasno poručuje da Allah ne opterećuje svoje robove iznad njihovih mogućnosti i ne traži od nas da se sami kažnjavamo. Sve što činimo treba biti u skladu s umjerenošću i razboritošću, jer je Allah milostiv i voli olakšavanje, a ne nepotrebno otežavanje.
Abdullah Mujić, prof. n-um
