S druge strane, sihirbazima i vračarima često je svojstveno da traže osobne predmete ili slike kako bi, navodno, pomogli u liječenju. Međutim, stvarnost je daleko mračnija. Na te predmete se zapravo pravi sihr, a sihirbaz koristi takve stvari kako bi nanio štetu osobi na slici ili vlasniku predmeta. S obzirom na današnju sveprisutnost društvenih mreža, pristup osobnim fotografijama nikada nije bio lakši, što dodatno povećava opasnost. Sada više nije potrebno da sihr pravi lokalni sihirbaz; može ga napraviti bilo ko, bilo gdje u svijetu, uz pomoć interneta. Čak i ako se sihr zakopa na nekom udaljenom mjestu, poput prašuma Amazonije, to može predstavljati ozbiljan problem, jer bi ga bilo gotovo nemoguće pronaći i uništiti.
Ovaj primjer ukazuje na neodgovornost s kojom ljudi često postupaju prema svojim najprivatnijim aspektima života. Naša realnost je da sihirbazi iskorištavaju neznanje i povjerenje ljudi, a posebno su opasne situacije kada su slike golišave ili sadrže elemente razvrata. Osobe koje javno čine grijeh, bilo da se radi o muškarcima ili ženama, postaju lake mete za sihr. Ne čudi stoga što sihr često uspije upravo kod takvih osoba.
U našoj kulturi postoji uvjerenje da određeni ljudi imaju sposobnost izliječiti nekoga od sihra ili džinskih bolesti samo preko odjeće. Ovakvo vjerovanje koristi sihirbazima da manipuliraju ljudima koji u porodici imaju nekoga oboljelog, ali ne mogu ga nagovoriti da sam potraži pomoć. U takvim situacijama, članovi porodice, iz najbolje namjere, odnose lične predmete oboljelih sihirbazima, vjerujući da će im tako pomoći. Međutim, na taj način nehotice naručuju sihr i dodatno pogoršavaju situaciju. Sihirbazi su poput lovaca koji puštaju pse na divljač, ali nisu sigurni hoće li se psi vratiti s plijenom ili će ga uništiti.
Ovo sve povezuje se i s neosnovanim strahom koji ljudi imaju kada razmišljaju o doniranju svoje odjeće u humanitarne svrhe. Šejtan zastrašuje ljude, uvjeravajući ih da će im se dogoditi nešto strašno ako poklone odjeću potrebnima. Međutim, ovo je samo šejtanska varka. Allah nikada neće kazniti nekoga ko je imao iskrenu namjeru da pomogne drugima. Odjeća koju poklonimo više nije naša privatna stvar, i pripada onima kojima je darovana.
Islam jasno uči da pomaganje siromašnima, bilo kroz donacije odjeće, hrane ili novca, donosi veliku nagradu. Brojni su ajeti i hadisi koji govore o vrijednosti dobročinstva prema siromašnima, a sihirbazima neće uspjeti svaka njihova spletka. Stoga, musliman treba velikodušno pomagati drugima, bez straha od sihra, jer je to osobina pravog vjernika koja donosi samo nagradu od Allaha, a ne kaznu ili nevolju.
