Situacija u mjestu Janja posljednjih dana izazvala je ozbiljnu zabrinutost u vezi s mogućim međuetničkim tenzijama, nakon što je najavljeno gostovanje vjerskog službenika i ratnog veterana Haruna Hodžića. Kontroverze su proizašle iz najave da će Hodžić učestvovati u okviru kulturne manifestacije „Ljetne večeri Janja“, što je izazvalo oštru reakciju Udruženja veterana „Garda Panteri“.

Udruženje je putem javnog saopćenja pozvalo Savjet mjesne zajednice Janja kao i lokalnu policiju da zabrane najavljeno gostovanje, smatrajući da bi prisustvo Hodžića moglo ozbiljno ugroziti mir i stabilnost međuetničkih odnosa u ovom multietničkom mjestu. Kao glavni razlog za svoj zahtjev navode njegovu ratnu prošlost, ali i javne nastupe koje karakterišu, prema njihovim tvrdnjama, radikalne poruke.

U obrazloženju svog stava, „Garda Panteri“ tvrdi da je Harun Hodžić tokom rata bio povezan sa jedinicom „Crni labudovi“, koju oni opisuju kao „zloglasnu“. Osim toga, zamjeraju mu i njegovu funkciju pomoćnika komandanta za moral u Sedmoj muslimanskoj brigadi, te mu pripisuju izjave i stavove koji, po njihovom mišljenju, nose nacionalno zapaljivu retoriku. Posebno su istakli njegovo predavanje o islamizaciji vojske iz ratnog perioda, smatrajući da se radi o sadržajima koji nisu prikladni za javne manifestacije u zajednici s delikatnim etničkim sastavom poput Janje.

U daljoj argumentaciji, veterani navode da ih duboko zabrinjava što Bošnjačko kulturno-umjetničko društvo „Mula Alija Sadiković“, kao organizator, već godinama, prema njihovim riječima, poziva ličnosti koje svojim nastupima produbljuju međuetničke podjele. Posebno se kritika odnosi na predsjednika društva, Azema Aletovića, za kojeg tvrde da svojim odlukama konstantno ugrožava suživot u Janji.

Upozorili su i na ranije incidente tokom manifestacija, uključujući:

  • isticanje nacionalnih simbola Republike Srpske koji su, kako navode, izazivali negodovanje,

  • prisustvo govornika koji su koristili polarizujući diskurs,

  • i pojave koje su već izazivale međunacionalne trzavice.

S obzirom na sve navedeno, Udruženje tvrdi da su spremni da na svaki zakonom dozvoljen način spriječe dolazak Haruna Hodžića, ukoliko lokalne vlasti ne reaguju.

Dodatnu zabrinutost izazvala je i Hodžićeva izjava iz 2023. godine, kada je tokom govora u džamiji u Nemiloj kod Zenice, u prisustvu Nezima Halilovića, Bosnu i Hercegovinu uporedio sa Gazom, aludirajući na stanje pod opsadom i stalnu opasnost. Tom prilikom je rekao da „svako dijete treba znati koristiti vatreno oružje“, te je izjavio da planira kćerki pred udaju pokloniti pištolj – što je izazvalo val reakcija u javnosti.

Izjava ovog tipa, kako navode veterani, jasno govori o tome da Hodžić ne šalje poruke mira i tolerancije, već ohrabruje militarizaciju i produbljivanje nepovjerenja među zajednicama.

Reakcije „Garde Panteri“ odražavaju širi problem u bh. društvu, gdje se čak i kulturne manifestacije često pretvaraju u teren za političke i nacionalne obračune. Manifestacija „Ljetne večeri Janja“ je zamišljena kao prostor kulturnog susreta, ali i takva scena može brzo postati osjetljiva kada se učesnici percipiraju kao nosioci konfliktnih poruka.

Iako još uvijek nije zvanično potvrđeno hoće li Hodžić učestvovati, pritisak koji vrši veteransko udruženje već je postigao da se cijeli događaj nađe pod lupom institucija. Lokalne vlasti i nadležne službe morat će pažljivo izvagati između prava na slobodu govora i okupljanja, s jedne strane, i potrebe za očuvanjem javnog reda i mira, s druge.

U cijeloj priči ostaje otvoreno nekoliko ključnih pitanja:

  1. Ko odlučuje o tome ko je podoban da govori na javnim manifestacijama?

  2. Gdje je granica između javne slobode i provokacije?

  3. Da li pojedinačne izjave iz prošlosti mogu biti dovoljan osnov za zabranu govora danas?

U zaključku, slučaj iz Janje ponovo pokazuje koliko je bosanskohercegovačko društvo i dalje ranjivo na pitanje prošlosti, identiteta i interpretacije događaja iz rata. Ovakve situacije, ukoliko se ne rješavaju pažljivo i odgovorno, mogu vrlo lako prerasti u incidente koji potpiruju stare rane. Sa svih strana postoji odgovornost – i organizatora, i gostiju, ali i institucija – da doprinesu atmosferi dijaloga, a ne konfrontacije. U suprotnom, Janja bi mogla postati simbol još jedne propustene šanse za suživot.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here