Majka koja je svoje dijete dala na usvajanje sada tvrdi da je to bila najbolja odluka u njenom životu. Njena majka smatra je čudovištem zbog tog čina, no ona se ne kaje. Objasnila je kako je zatrudnjela kad je mijenjala kontracepciju i prvobitno htjela pobaciti, ali su je partner i prijatelji uvjerili u suprotno.
- Kad sam ostala trudna, jedino što sam htjela bilo je pobaciti. Nikad nisam htjela biti majka. Koristili smo kondome tokom perioda kad sam čekala na zamjenu implantata za kontracepciju, dio mene sada se pita je li ih on nekako sabotirao – počela je svoju ispovijest.
Nikada nije skrivala od svog supruga da ne želi djecu, a ističe da je i on imao isti stav.
- Uvijek sam mislila da imamo isti stav o djeci, ali je bio toliko sretan kad sam mu rekla. Bio je užasnut što sam razmišljala o pobačaju i odlučio je da vijest podijeli sa porodicom i prijateljima. To je bio najbolji način da u meni probude osjećaj krivice – objašnjava.
Uvjeravala se da će sve biti dobro jer će partner biti uz nju na svakom koraku, ali ni to nije pošlo po planu. Mjesec dana prije rođenja njihovog sina, on je nestao iz njenog života. Čitala je priče majki koje su govorile kako im je drago što nisu pobacile i da svoje dijete vole više od svega. Uvjerila se da će i njoj biti tako.
- Najveća greška u mom životu. Otišao je mjesec dana prije porođaja i nije postojao način da ga kontaktiram. Bila sam prepuštena sama sebi, za abortus je bilo prekasno, jednostavno sam propustila priliku da budem slobodna. To mi je ukrao – govori iskreno ova žena koja je naišla na mnogo osuda.
Kad je počela razmišljati o tome da dijete da na usvajanje, porodica i prijatelji počeli su je gledati kao da je čudovište.
- Napravila sam drugu najveću glupost, ponovno sam popustila i zadržala dijete. Nikad nisam doživjela onu bujicu ljubavi i emocija o kojima ljudi pričaju, čak mi je bilo odbojno da ga dojim. Govorili su mi da pričekam šest mjeseci, da ponekad treba malo vremena da se razviju osjećaji i da ću ga voljeti više od svega – kaže i dodaje:
- To se nikad nije dogodilo. Bila sam jadnija nego ikad.
Govorili su joj da pati od postporođajne depresije, pa se zadužila kako bi mogla platiti liječnike, lijekove i terapije. Ništa od toga nije pomoglo, zatim je dobila savjet da se strpi godinu dana i da je normalno biti nesretan.
- Nisam htjela prihvatiti da je normalno što mi se ne sviđa vlastito dijete. Cijelo sam djetinjstvo glumila kako se osjećam, a isto sam radila i tada. Majka mi je bila nevjerovatno okrutna dok sam odrastala i nisam to htjela prenijeti svom djetetu bez obzira na to koliko sam apatije prema njemu osjećala – napisala je.
Ubrzo nakon prvog rođendana, odlučila je da sina da na usvajanje. Bilo je potrebno pola godine da se dovrši proces, pa je s 18 mjeseci dječak smješten u drugu porodicu.
- Bilo je to prvi put da sam se osjećala slobodnom nakon toliko vremena. Plakala sam koliko sam bila sretna, ali za sve prijatelje i porodicu morala sam tugovati. Ne bih mogla podnijeti njihovo zlostavljanje kad bi znali kako se stvarno osjećam. Muka mi je od pretvaranja i toga da me opisuju kao tužnu premladu mamu koja se morala odreći svoje bebe jer društvo ne može prihvatiti da neke žene zaista ne žele biti roditelji. Nikada nije trebalo da sumnjam u sebe i svoju odluku – zaključila je, a na kraju ispovijesti, bilo je i onih koji su je donekle razumjeli.
