Jedan od ključnih hadisa kojeg prenosi Ebu Hurejre govori o osobinama licemjera, osobama koje lažno prikazuju svoju iskrenost i namjere, dok u stvarnosti djeluju na sasvim suprotan način. U ovom hadisu, koji se prenosi od Imama Ahmeda, Buharije, Muslima, Tirmizija i Nesaija, Poslanik Muhammed, alejhisselam, ističe tri osnovne karakteristike licemjera: “Kada govori, laže; kada nešto obeća, ne ispuni; a kada mu se povjeri nešto, iznevjeri.” Hadis, prema predaji Muslima, dodaje i četvrtu osobinu licemjera: “Ako posti i klanja, tvrdi za sebe da je musliman, iako su njegovi postupci u suprotnosti s tom tvrdnjom.”
Prenosilac ovog hadisa, Ebu Hurejre, bio je jedan od najpoznatijih poznavalaca hadisa. Njegovo pravo ime bilo je Abdurrahman Ed-Devsi, a zbog svoje predanosti prenošenju hadisa i dubokom poznavanju poslanikovih riječi, stekao je veliko poštovanje među muslimanima. Ebu Hurejre je od Poslanika prenio veliki broj hadisa – 5374, od kojih su mnogi bili ključni za razumijevanje islama i života muslimana. Prenosio je hadise ne samo od Poslanika, već i od njegovih ashaba poput Aiše, Ebu Bekra, Omera, Osmana i Alije. Buharija je zabilježio da je od Ebu Hurejre hadise učilo oko osamsto hiljada ljudi, čime je njegova uloga u prenošenju vjerskog znanja bila od neprocjenjivog značaja. Ebu Hurejre je prihvatio islam sedme godine po hidžri, a preminuo je u Medini pedesete godine po hidžri.
Što se tiče povoda nastanka ovog hadisa, islamski učenjak El-Hatabi navodi da je ovaj hadis izrečen dok je Poslanik sjedio u društvu ljudi, među kojima je bio i čovjek koji je imao osobine licemjera. Poslanik nije direktno ukazao na tu osobu, iz poštovanja i zbog svog plemenitog ponašanja, ali je iskoristio priliku da kroz ovaj hadis ukaže na osobine licemjerstva, nadajući se da će osoba sama prepoznati sebe u tim riječima.
Licemjerstvo je, bez sumnje, jedna od najosporavanijih i najopasnijih osobina u društvu. Licemjer je osoba koja se prikazuje kao iskrena, ali u srcu nosi suprotne namjere. Takva osoba često vodi dvostruki život – jedno govori u javnosti, dok u privatnosti djeluje na način koji je u suprotnosti s onim što zastupa. U islamskom učenju, licemjerstvo se smatra vrlo opasnim jer ugrožava povjerenje među ljudima i uništava društvene odnose. Takve osobe, prema Kur’anu, zaslužuju kaznu na najnižem nivou Džehennema, gdje će biti izloženi najvećoj patnji.
Kur’an vrlo jasno ukazuje na posljedice licemjerstva, rekavši: “Licemjeri će na samom dnu džehennema biti i ti im nećeš zaštitnika naći.” (An-Nisa, 145). Ovaj ajet potvrđuje ozbiljnost licemjerstva i Božiji sud prema onima koji praktikuju takav oblik neiskrenosti. Poslanik Muhammed, alejhisselam, također nije pokazivao milost prema licemjerima, već ih je otvoreno osuđivao i upozoravao muslimane na njihove osobine kako bi ih mogli prepoznati i izbjeći.
U islamskim predajama, licemjeri su često opisivani kroz različite karakteristike. Ove osobine su bile tema mnogih hadisa, pri čemu su u nekima spominjane tri, a u drugima više karakteristika licemjera, zavisno od konteksta i situacije u kojoj je hadis izrečen.
Evo ključnih osobina licemjera koje su često isticane:
- Laž: Kada licemjer govori, često koristi laži kako bi postigao svoje ciljeve ili zaveo druge ljude.
- Nepouzdano obećanje: Licemjer obećava nešto, ali njegovo obećanje ostaje neispunjeno, čime narušava povjerenje koje ljudi u njega imaju.
- Izdaja povjerenja: Kada mu se povjeri nešto, licemjer to povjerenje izdaje, pokazujući nepoštovanje prema onima koji mu vjeruju.
- Vanjska religioznost: Iako može izgledati kao pobožan, klanja i posti, licemjer koristi te vjerske prakse kao paravan za svoje dvolične radnje.
Ove osobine su izuzetno štetne, ne samo za pojedinca, već i za zajednicu u cjelini. Licemjerstvo podriva moralne temelje društva i stvara nepovjerenje među ljudima, čime destabilizira međuljudske odnose i otežava izgradnju povjerenja. Zbog toga je islam tako strogo osudio ovu osobinu i jasno upozorio na posljedice koje licemjeri mogu očekivati na ahiretu.
Zaključno, hadis o licemjerstvu predstavlja važnu pouku za sve muslimane. On nas uči o opasnosti dvoličnosti i važnosti iskrenosti u svakodnevnom životu. Iskrenost je temelj povjerenja, a povjerenje je ključno za izgradnju zdravih međuljudskih odnosa. Stoga, biti licemjer nije samo pitanje osobnog grijeha, već predstavlja i ozbiljnu prijetnju društvu u cjelini. Na svakom pojedincu je da radi na svojoj iskrenosti i pobožnosti, kako bi izbjegao karakteristike licemjera koje vode do najtežih posljedica, kako na ovom, tako i na budućem svijetu.
