olitička scena Bosne i Hercegovine ponovo je uzdrmana istupom Bakira Izetbegovića, lidera Stranke demokratske akcije (SDA), koji je u razgovoru za N1 detaljno komentarisao nedavne događaje vezane za Milorada Dodika, predsjednika entiteta Republika Srpska. Izetbegović je izrazio duboko nezadovoljstvo i zabrinutost zbog odnosa pravosuđa prema Dodiku i njegovim saradnicima, naglašavajući da je država ovim razvojem događaja doživjela poniženje.
Kao ključni problem, Izetbegović vidi to što Dodik, uprkos brojnim kršenjima zakona i nepoštivanju odluka institucija, i dalje ostaje aktivan akter u političkom životu zemlje. Upozorio je da njegovo prisustvo u politici vodi ka destabilizaciji, a moguće i ka sukobima, ako se ne reaguje na vrijeme.
U svom obraćanju, Izetbegović je ukazao na nekoliko ključnih tačaka:
-
Nejednakost pred zakonom – prema njegovim riječima, svi građani BiH bi morali imati isti tretman pred pravosudnim institucijama, ali to očigledno nije slučaj kada su u pitanju političari poput Dodika.
-
Nedostatak odlučnosti međunarodne zajednice i domaćih institucija – optužio je pravosuđe i strane faktore za nedovoljnu hrabrost u suočavanju sa destruktivnom politikom.
-
Dodikove provokacije – podsjetio je na Dodikove izjave u Nevesinju i Kosovskoj Mitrovici u kojima je spominjao stvaranje „Srbije u BiH“, što smatra opasnim i destabilizirajućim porukama.
Izetbegović je više puta naglasio da Dodik često mijenja stavove, ali da to čini na način koji mu uvijek donosi političku dobit. Bez obzira na to da li povlači izjave ili ih dodatno radikalizira, na kraju, tvrdi Izetbegović, Dodik konstantno osvaja novi politički prostor, često na štetu državnih institucija.
Posebnu pažnju posvetio je i pitanju mogućeg ishoda drugostepene presude protiv Dodika. Skeptičan je da će doći do stvarne pravde, izražavajući bojazan da bi pravosuđe moglo ponovo popustiti pred političkim pritiscima. Ako se, kako kaže, Dodiku ne zabrani političko djelovanje, onda će država BiH biti poražena, a ne pojedinac.
U intervjuu je poseban osvrt dao i na šire političke procese. Spomenuo je:
-
Ulogu mladih političara – ističući da se nova generacija već pojavljuje i da bi mogla unijeti promjene;
-
Primjere iz svijeta – podsjetio je na to kako su Angela Merkel i Marine Le Pen napravile političke rezove uklanjanjem moćnih prethodnika kao što su Helmut Kohl i Jean-Marie Le Pen;
-
Zloupotrebu nacionalnih osjećaja – rekao je da Dodik svoju političku moć crpi iz nacionalističke retorike i manipulacije strahovima, što je, prema njegovim riječima, odraz mračne energije koja još uvijek tinja u regionu.
Kada se osvrnuo na neposredne aktivnosti vlasti RS, Izetbegović je ukazao na dvije paralelne pravne bitke: jedna se odnosi na nepoštovanje odluka visokog predstavnika, a druga na blokadu državnih institucija, što je, kako smatra, strategija rušenja ustavnog poretka iznutra.
Na pitanje da li je znao za sadržaj presude, kategorički je odgovorio da nije. Međutim, izrazio je sumnju u to da će se institucije uistinu suprotstaviti Dodiku do kraja. Iako ne vjeruje da će on biti zatvoren, smatra da bi minimalna mjera trebala biti zabrana njegovog daljeg političkog djelovanja.
Govoreći o izjavama čelnih ljudi pravosuđa, Izetbegović je naveo podatke koje je nedavno iznio predstavnik Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (VSTV), a koji sugeriraju da je pravosuđe bilo upoznato s planom za dovođenje Dodika pred Sud mjesecima unaprijed. Izetbegović to vidi kao indikator da su se iza kulisa odvijali neformalni dogovori, što dodatno urušava vjerodostojnost pravosuđa.
Na kraju razgovora, postavio je ključno pitanje: Ko je omogućio da Dodik dođe u ovakvu poziciju moći? Po njegovom mišljenju, odgovornost snose i oni koji su mu davali političku podršku, kao i oni koji su mu “nešto garantovali”, čime sugerira da iza svega stoji šira mreža političke i institucionalne podrške.
Zaključno, Bakir Izetbegović vidi sadašnju situaciju kao kritičan trenutak za sudbinu države BiH. Po njemu, postoji samo jedan put – ili će biti politički poražene politike Milorada Dodika, ili će u širem smislu biti poražena sama država. Ovo nije borba između stranaka, već između ideje pravne, funkcionalne države i politike koja želi njeno razbijanje iznutra. U tom kontekstu, institucije pravosuđa i međunarodna zajednica imaju presudnu odgovornost – jer ako ne djeluju sada, posljedice će biti dugoročne i potencijalno pogubne.
