Nova Nacionalna sigurnosna strategija Sjedinjenih Američkih Država: Utjecaj i izazovi za Evropu i Balkan
Objava nove Nacionalne sigurnosne strategije Sjedinjenih Američkih Država izazvala je široke reakcije u evropskoj i regionalnoj javnosti. Ovaj dokument ne predstavlja samo smjernice vanjske politike američke administracije, već otvara i niz pitanja o budućnosti ključnih međunarodnih saveza, kao što su Evropska unija i NATO. U analizi situacije, uzimajući u obzir kontekst globalne politike, posebno se ističe kako je dokument osmišljen da odražava promjene koje su se desile tokom zadnjih nekoliko godina, a koje su značajno izmijenile geopolitički pejzaž. Ove promjene su, između ostalog, rezultat globalne pandemije COVID-19, ekonomskih kriza i rastućih tenzija između Sjedinjenih Američkih Država i drugih velikih sila kao što su Kina i Rusija.
Naime, analitičari, uključujući i dopisnika iz SAD-a Ivicu Puljića, ističu da strategija poziva na jačanje nacionalnih država, što implicira da evropske članice moraju preuzeti veći dio odgovornosti za vlastitu odbranu. Ova promjena u tonu predstavlja nastavak trenda koji je započeo još 2016. godine, kada je prethodna administracija pod vođstvom Donalda Trumpa počela naglašavati unutrašnje prioritete i jačanje nacionalnog identiteta. Kritike upućene evropskim liderima zbog njihovih „nerealnih očekivanja“ u vezi s ratom u Ukrajini jačaju sumnje o dugoročnoj održivosti zajedničke evropske sigurnosti. Ove kritike ne dolaze samo iz redova američke administracije, već i od strane analitičara i političara unutar Evrope koji smatraju da bi evropske države trebale hitno reformirati svoje vojne budžete i strategije odbrane.
Jedan od najkontroverznijih elemenata strategije jeste pozivanje na „domoljubne evropske stranke“. Ovim terminom se označavaju političke strukture koje se protive ilegalnim migracijama, snažno insistiraju na nacionalnom identitetu i iznose rezerve prema ambicioznim klimatskim politikama. Puljić upozorava da se u praksi radi o desno-populističkim pokretima čija retorika sve više podsjeća na mračnu atmosferu 1930-ih godina, kada su nacionalističke ideologije dovele do sukoba i isključivosti. Ova romantizacija desničarskih pokreta može predstavljati ozbiljan rizik za evropsku stabilnost, koja se već suočava s političkim podjelama i ekonomskim izazovima. Na primjer, rast popularnosti stranaka poput Alternative za Njemačku (AfD) ili Lega u Italiji ukazuje na to da se u evropskoj politici javlja jak sentiment protiv imigracije i globalizacije, što bi moglo dodatno polarizirati društva.
Posebno zabrinjavajuće je kako bi ovi trendovi mogli utjecati na Balkan, a posebno na Bosnu i Hercegovinu. BiH, koja se suočava s krhkom unutrašnjom stabilnošću zbog složenog ustavnog uređenja i etničkih tenzija, može postati plodno tlo za jačanje separatističkih narativa. Puljić upozorava da bi jačanje nacionalnih identiteta, uz podršku sa strane, moglo dodatno pogoršati postojeće tenzije i izazvati destabilizaciju. U zemlji gdje je etnička podjela već duboko ukorijenjena, ovakvi signali iz Washingtona mogu imati teške posljedice. Na primjer, jačanje etnonacionalizma u entitetu Republika Srpska, koji se sve više oslanja na retoriku o secesiji, može dovesti do novih sukoba i dodatnog usložnjavanja političke situacije.
Osim političkih implikacija, strategija također otvara važna pitanja u vezi s energetskom sigurnošću. Sjedinjene Američke Države su izrazile snažnu podršku projektu Južne interkonekcije, koji bi trebao povezati Bosnu i Hercegovinu s Hrvatskom putem novog plinovoda. Ovaj infrastrukturni projekat, koji se procjenjuje na oko 500 miliona dolara, mogao bi značajno smanjiti ovisnost regiona o ruskom plinu. Time bi se otvorile nove mogućnosti za diversifikaciju energetskih izvora i smanjenje ruskog utjecaja na Balkanu. U kontekstu sve veće potrebe za održivim izvorima energije, ovaj projekat bi mogao donijeti i ekološke prednosti, uz smanjenje emisije CO2 kroz prelazak na alternativne energente.
Pored toga, postoje planovi o produženju plinovoda prema Banjaluci i potencijalno prema Srbiji, što bi moglo imati dalekosežne geopolitičke posljedice. Ovaj razvoj bi ne samo promijenio energetski pejzaž regiona, već bi također mogao redefinirati sigurnosne odnose između Istoka i Zapada. Puljić naglašava da će u narednim godinama biti ključno kako će evropske zemlje, uključujući i BiH, odgovoriti na dva važna izazova: s jedne strane, potrebu da preuzmu veću odgovornost za vlastitu sigurnost i političku stabilnost, a s druge strane, nužnost da se odupru rastućim nacionalističkim i identitetskim napetostima koje podrivaju društvenu koheziju. Ovaj balans će biti suštinski važan za održavanje mira i stabilnosti u regionu, posebno u svjetlu potencijalnih sukoba i kriza koje se mogu pojaviti.
U ovom kontekstu, od suštinskog je značaja da se razvoj događaja pažljivo prati, kako bi se razumjeli potencijalni rizici i prilike koje se javljaju. U doba globalizacije i međusobne povezanosti, sigurnosni izazovi postaju sve složeniji, a uspjeh ili neuspjeh u rješavanju tih pitanja može imati dugoročne posljedice ne samo za Bosnu i Hercegovinu, već i za cijelu regiju i šire. U ovom svjetlu, osnaživanje institucija, promocija dijaloga i međusobnog poštovanja, kao i aktivno uključivanje svih društvenih aktera u proces izgradnje mira, postali su ključevi za prevazilaženje trenutnih izazova i stvaranje stabilnijeg i prosperitetnijeg Balkana.
