U razgovoru za Federalnu televiziju, dopisnik iz Sjedinjenih Američkih Država Ivica Puljić detaljno je analizirao nedavne aktivnosti predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika u Washingtonu. Njegova osnovna poruka bila je da se Dodikovi potezi u američkoj prijestolnici ne smiju posmatrati kao beznačajni ili simbolični, jer iza njih stoje jasno definisani politički i finansijski interesi. Ipak, Puljić naglašava da stvarni domet tih aktivnosti ima svoja ograničenja i da se često radi više o propagandi nego o suštinskom političkom utjecaju.
Već na početku izlaganja Puljić podsjeća da je ranije upozoravao na strategiju koju Dodik koristi – predstavljanje sebe kao svojevrsnog zaštitnika kršćanskih vrijednosti nasuprot, kako to formulira, „zelenom valu“ koji navodno dolazi iz Bosne i Hercegovine. Ovakva retorika, smatra on, nije slučajna, nego pažljivo osmišljena kako bi se uklopila u političke narative određenih desno orijentisanih krugova u SAD-u i Evropi. U tom kontekstu spominje se i ideološko približavanje liderima poput Viktora Orbana i Benjamina Netanyahua, kao i sličnosti s politikama koje zastupa Aleksandar Vučić.
Puljić posebno ističe profil osoba s kojima se Dodik susretao tokom boravka u Washingtonu. Prema njegovim riječima, ne radi se o političarima od presudne važnosti, već o ljudima koji su u nekim slučajevima imali pravne probleme ili su pomilovani, a danas djeluju kao lobisti ili posrednici. On takve susrete opisuje kao:
- kontakte s osobama bez ozbiljne institucionalne težine
- sastanke koji su organizovani putem plaćenih aranžmana
- susrete koji se svode na kratke razgovore u hodnicima ili neformalnim prilikama
Uprkos tome, Puljić priznaje da je Dodik uspio ostvariti pristup osobi koja je bliska Donaldu Trumpu i koja ga svakodnevno viđa. Ipak, naglašava da je taj pristup omogućen prvenstveno putem novca i lobiranja, a ne kroz institucionalne kanale. “Nema tu ničeg regularnog”, poručuje Puljić, sugerišući da se radi o kombinaciji finansijskih interesa, propagandnih aktivnosti i ideološkog povezivanja.
Postavlja se pitanje koliko daleko Dodik zaista može ići u realizaciji svojih političkih ciljeva. Puljić smatra da će mnogo toga zavisiti od političkih promjena u samim Sjedinjenim Državama. Ukoliko bi u novembru došlo do promjene odnosa snaga u Kongresu i eventualnog jačanja demokratske većine, politička klima bi se mogla značajno promijeniti. Također, podsjeća da su za dvije godine predviđeni opći izbori, te da ni pozicija Donalda Trumpa nije trajno zagarantovana. Time želi ukazati na neizvjesnost političkog konteksta u kojem se Dodik pokušava pozicionirati.
Jedan od ključnih problema na koji Puljić ukazuje jeste razjedinjenost političkih aktera u Bosni i Hercegovini, posebno među bošnjačkim političarima. Prema njegovom mišljenju, nepostojanje jedinstvenog stava prema Dodikovim aktivnostima i vanjskoj politici zemlje slabi ukupnu poziciju Sarajeva na međunarodnoj sceni. U tom smislu navodi da su reakcije unutar BiH bile podijeljene, te da su pojedini politički i medijski krugovi čak priželjkivali Dodikov uspjeh kako bi time diskreditovali aktuelnu vlast. Puljić takav pristup smatra kratkovidnim i štetnim, podsjećajući da problemi u vođenju vanjske politike traju već tri decenije.
Osvrnuo se i na postupke ambasadora BiH u SAD-u, Svena Alkalaja, kojeg je kritikovao zbog nedolaska na konferenciju na kojoj je prisustvovala Željka Cvijanović. Prema Puljiću, takvi potezi dodatno oslikavaju nedostatak koordinacije i ozbiljnosti u predstavljanju države.
Govoreći o Željki Cvijanović, Puljić ističe da je ona, za razliku od Dodika, vještije vodila medijsku i političku komunikaciju. Po njegovoj ocjeni, upravo je ona uspjela proizvesti efekat uznemirenosti i podjela u Sarajevu, što je, kako kaže, i bio cilj. Propaganda i psihološki efekat pokazali su se kao snažno oružje.
Kada je riječ o odnosu Sjedinjenih Država prema Bosni i Hercegovini, Puljić naglašava dvije temeljne poruke koje dolaze iz Washingtona:
- Prioritet je stabilnost regiona.
- Od domaćih političara se očekuje da sami preuzmu odgovornost za rješavanje problema.
Američka administracija, prema njegovim riječima, neće nametati rješenja niti mijenjati ustavni poredak BiH. Eventualne izmjene Izbornog zakona moguće su isključivo dogovorom političkih aktera, dok bi radikalne promjene poput trećeg entiteta zahtijevale ustavne promjene ili, u krajnjem slučaju, konflikt – što niko razuman ne priželjkuje.
Puljić također ukazuje na ekonomske interese koji oblikuju američku politiku. Posebno se spominje nalazište litija u Republici Srpskoj, kao i projekti poput Južne plinske interkonekcije. Trumpova Amerika, smatra on, prvenstveno prati ekonomske koristi i strateške resurse.
U završnici, Puljić poručuje da Sarajevo treba intenzivirati veze s Evropskom unijom, jer evropske institucije bolje razumiju regionalne prilike i mogu efikasnije izvršiti pritisak u cilju očuvanja stabilnosti. Dodikove aktivnosti u SAD-u, zaključuje on, imaju snažnu propagandnu dimenziju, ali ne predstavljaju neposrednu prijetnju miru.
“Niko neće pokrenuti rat na Balkanu zbog Dodika”, poručuje Puljić, naglašavajući da budućnost Bosne i Hercegovine prije svega zavisi od unutrašnjeg jedinstva, političke zrelosti i sposobnosti domaćih lidera da preuzmu odgovornost.
