Tokom brutalne opsade Sarajeva od 1992. do 1995. godine, kada je svakodnevni život stanovnika glavnog grada Bosne i Hercegovine bio ispunjen smrću, granatiranjem i strahom, pojavio se monstruozan fenomen o kojem se dugo šutjelo – takozvani “snajperski turizam”. Taj zločinački čin uključivao je dolazak bogatih stranaca na položaje Vojske Republike Srpske, s ciljem da – za novac – pucaju na civile iz zabave. Iako se o ovome ranije govorilo tek u šapatima, a institucije Bosne i Hercegovine uglavnom ignorisale tu temu, priča sada dobija novi, konkretan pravni oblik – i to u Italiji.
Prema informacijama koje je italijanski novinar i istraživač Ezio Gavazzeni iznio u razgovoru za Slobodnu Bosnu, Tužilaštvo u Milanu otvorilo je krivični predmet u vezi s ovim zločinom. Riječ je o istrazi koja ima za cilj da identifikuje italijanske državljane koji su plaćali za “lov” na Sarajlije, koristeći snajperske puške kao sredstva ubijanja. Gavazzeni je podnio formalnu prijavu i očekuje da će uskoro biti pozvan na ispitivanje. U svom podnesku naveo je i dokumentaciju koju je ranije dostavila tadašnja gradonačelnica Sarajeva Benjamina Karić, ali, kako tvrdi, institucije BiH nikada nisu reagovale.
Ovaj novinar već decenijama istražuje fenomen poznat kao “Sarajevo safari”. Njegov rad ne temelji se isključivo na dokumentarcu Sarajevo Safari, koji je režirao Miran Zupanič, već i na ličnim istraživanjima i razgovorima koje vodi još od kraja ratnih devedesetih. Njegova posvećenost temi izuzetna je, jer ne samo da želi da se otkrije istina, već i da se odgovorni suoče sa sudom pravde. Gavazzeni takođe planira objaviti knjigu u kojoj će detaljno predstaviti svoja saznanja, uz nadu da će konačno doći do sudskih procesa protiv učesnika ovog zločina.
Zupaničev dokumentarac, koji je premijerno prikazan 2022. godine, dodatno je uzdrmao javnost. Film otkriva detalje o dolascima stranaca – uglavnom iz zapadnih zemalja – koji su se uz logističku pomoć Vojske RS pozicionirali na okolnim brdima i iz sigurnosti daljine nišanili nedužne građane Sarajeva, uključujući žene, djecu i starce. Šokantna brutalnost i potpuni izostanak empatije prikazani su bez zadrške, a autentične izjave svjedoka dodatno su potvrdile sumnje koje su godinama kružile među preživjelima.
U kontekstu razvoja istrage u Italiji, važno je istaći i činjenicu da institucije BiH nisu pokazale interes da procesuiraju ovaj slučaj. Uprkos tome što su informacije bile dostupne i čak službeno dostavljene, izostanak reakcije potvrđuje dugogodišnju slabost i politizaciju bosanskohercegovačkog pravosuđa. Gavazzeni se nada da će se to promijeniti, ali ne krije razočaranje što je upravo Italija morala preuzeti inicijativu u ovom slučaju.
Uprkos opstrukcijama, moguće je da će se u narednim mjesecima stvari konačno pokrenuti u pravom smjeru. Tužilaštvo u Milanu priprema se za ispitivanje svjedoka i sakupljanje dodatnih dokaza. Očekuje se da će se među dokumentima naći:
-
detaljne izjave preživjelih svjedoka,
-
snimci iz dokumentarca koji se mogu koristiti kao indicije,
-
podaci o osobama koje su boravile na teritoriji Republike Srpske tokom rata,
-
finansijski tragovi u vezi s navodnim plaćanjem ovih “safarija”.
Ono što dodatno zabrinjava jeste saznanje da bi neki od tih ljudi danas mogli biti ugledni članovi društva, uspješni poslovni ljudi ili čak politički aktivni. Ako italijanske vlasti uspiju razotkriti njihova imena, otvorit će se pitanje ne samo njihove individualne krivice, već i saučesništva onih koji su im omogućili pristup položajima i oružju.
Iako Gavazzeni ne želi otkrivati sve detalje dok ne razgovara s javnim tužiocem, njegova istrajnost ulijeva nadu da će istina napokon izaći na vidjelo. On je izrazio i želju da ponovo dođe u Sarajevo i razgovara s novinarima koji su prvi obradili ovu temu. Smatra da Sarajevo i njegova istina zaslužuju da budu zapisani – ne samo na filmskom platnu, već i u sudskim presudama.
Na kraju, cijeli slučaj “Sarajevo safari” predstavlja više od pravne ili političke teme – on je simbol nemjerljivog bola jednog grada koji je preživio opsadu, ali nikada nije dočekao potpunu pravdu. Gavazzeni i drugi istinski borci za istinu pokušavaju to promijeniti. Ako im se pruži institucionalna podrška, možda će jednog dana žrtve snajperskog terora dobiti makar moralnu satisfakciju – da zločinci više ne mogu šetati slobodno, a još manje da ostanu nepoznati.
