Daija Velid ed-Dahvan prenosi dirljivu priču o čovjeku kojeg lično poznaje, a koja svjedoči o snazi velikodušnosti i povjerenja u Allaha. Ovaj čovjek je imao ukupno 8.500 rijala, od čega je 4.000 držao u ladici kojoj je i njegova supruga imala pristup, dok je preostalih 4.500 rijala čuvao na sigurnijem mjestu.
Jednog dana, dok se spremao za ikindija-namaz u džamiji, primijetio je brata iz Sudana kako plače. Upitao ga je šta nije u redu, a brat mu je odgovorio da mu je supruzi dijagnosticiran rak grlića materice i da je za operaciju potrebno 8.500 rijala. Čuvši to, čovjek je odmah otišao kući, otvorio ladicu u kojoj je držao 4.000 rijala i pronašao cijeli iznos. Potom je uzeo preostalih 4.500 rijala iz druge ladice i cjelokupni iznos dao bratu iz Sudana. Sudanski brat je prihvatio novac sa zahvalnošću i zamolio Allaha da obilno opskrbi čovjeka koji mu je pomogao.
Daija Velid ed-Dahvan se kune Allahom da je svojim očima vidio kako je čovjek, koji je donirao sav svoj novac, sada vlasnik više od 300.000.000 rijala na bankovnim računima. Ova priča nije samo svjedočanstvo o materijalnoj nagradi, već nas podsjeća na važnost velikodušnosti i povjerenja u Allahovu milost. Čovjek nas ohrabruje da budemo darežljivi i sigurni da će sve što potrošimo na Allahovom putu biti vraćeno u još većem iznosu, kako na ovom svijetu, tako i na Ahiretu.
Ovaj događaj je potvrda riječi Uzvišenog Allaha: “A dobro koje za sebe unaprijed osigurate naći ćete kod Allaha još većim i dobićete još veću nagradu.” (El-Muzzammil, 70). Ovaj ajet nas podsjeća da svako dobro djelo koje činimo, ma koliko se činilo malim ili neznatnim, ima veliku vrijednost kod Allaha i da će biti obilato nagrađeno.
Priča o velikodušnosti ovog čovjeka je inspiracija svima nama. Ona nas podstiče da budemo osjetljivi na potrebe drugih, da pomažemo koliko god možemo i da vjerujemo da će Allah nagraditi naše trud i dobrotu na način koji možda ne možemo ni zamisliti. Ovo je podsjetnik da naša dobročinstva ne prolaze nezapaženo i da Allah uvijek zna za naše namjere i djela.
Neka nas ova priča ohrabri da budemo još velikodušniji, sigurni da svako dobro djelo koje činimo nije samo korisno za one kojima pomažemo, već i za nas same, jer nas približava Allahovoj milosti i nagradi.
