Jasmin Bešić: Tinejdžer iz Srebrenice i njegova priča o preživljavanju
Tužne sudbine hiljada ljudi u Srebrenici
Hiljade ljudi koji su se nalazili u Srebrenici tokom ljeta 1995. godine, živjeli su tragične sudbine. Većina je stigla u Srebrenicu ranijih ratnih godina, tražeći utočište od napada. Mislili su da su na sigurnom mjestu, ali nisu mogli ni zamisliti šta će se desiti tog jula prije 29 godina.
Jasmin Bešić – tinejdžer u ratnom vihoru
Jasmin Bešić imao je samo 16 godina u tom periodu. Kao svaki tinejdžer, želio je uživati u životu kao njegovi vršnjaci širom svijeta. Međutim, njegovi tinejdžerski dani bili su ispunjeni granatama, glađu i nedostatkom osnovnih potrepština za život. Prije rata, do 1992. godine, živio je u Bratuncu s ocem, majkom i sestrama. Početkom rata, napustili su svoju kuću i utočište našli u selu Blječeva, gdje su imali vikendicu. Selo je bilo na liniji razgraničenja i često je bilo granatirano, pa je veliki broj ljudi poginuo.
Život u “zaštićenoj zoni” Srebrenica
Srebrenica je bila mjesto gdje su se dešavali strašni zločini, uključujući granatiranja i napade srpske vojske. Bešić se prisjeća kako je Srebrenica bila logor bez rešetaka, u kojem su se stalno dešavali zločini. Stanovništvo iz okolnih opština dolazilo je u Srebrenicu, tražeći utočište, pa je u jednom trenutku broj ljudi u Srebrenici dostigao 90.000.
Pokušaj bijega i bolna sjećanja
Desetog jula, Bešić i njegova porodica dobili su informaciju da je Srebrenica pala i da svi moraju napustiti to područje. Jasmin je odlučio da krene s majkom i sestrama prema Potočarima, dok je njegov otac krenuo s grupom muškaraca. Sjeća se posljednjeg puta kada je vidio oca, kako odlazi prema njihovoj vikendici po duhan i vodu. Ta slika mu je ostala urezana u sjećanje.
Put prema Potočarima i susret s užasom
Na putu prema Potočarima, hodali su satima pod velikom vrućinom. Sela su bila napuštena, a jedini znakovi života bili su životinje. Kada su stigli u Potočare, tamo su već bile hiljade ljudi. Bešić se sjeća haotične situacije kada su srpski vojnici ušli u Potočare, izazivajući paniku među ljudima.
Prerušavanje u žensku odjeću
Bešić je ponio sa sobom žensku odjeću jer je mislio da je to jedini način da preživi. Kada su došli do autobusa, obučen u žensku odjeću i zimsku jaknu, pokušao je sakriti svoj identitet. Vozač autobusa, Srbin iz Ljubovije, bio je jedini koji im je dao tračak nade, rekavši im da dok je on tu, ništa im se neće desiti.
Put ka slobodi
Bešić se sjeća teškog puta u pretrpanom autobusu, prolazeći kroz mnoge opasnosti. Kada su napokon stigli na sigurno, mogao je skinuti žensku odjeću i osjetiti olakšanje, kao da se ponovo rodio. Taj trenutak kada su sreli prvog vojnika Armije BiH, bio je trenutak neizmjerne sreće i osjećaja preživljavanja.
Zaključak
Jasmin Bešić je primjer hrabrosti i volje za preživljavanjem u najtežim uvjetima. Njegova priča je podsjetnik na strašne događaje koji su se desili u Srebrenici, ali i na ljudsku snagu i izdržljivost u suočavanju s nevjerovatnim teškoćama.
Ostatak teksta pročitajte na linku OVDJE.
