U naselju Dusina kod Fojnice, tragičan događaj obilježio je poplave koje su pogodile ovo područje. Jedna od žrtava ove prirodne katastrofe bila je Lucija Prajo, čija sahrana je zakazana za danas. Njen suprug, Stjepan Prajo, ispričao je za medije detalje te kobne noći kada je bujična poplava odnijela sve pred sobom, a on sam bio na ivici smrti. Ovaj događaj pokazao je kako prirodne nepogode mogu iznenada ugroziti ljudske živote i infrastrukturu.
U trenutku kada je poplava zahvatila naselje, Stjepan je bio na poslu. „Vidio sam da je situacija ozbiljna,“ započeo je Stjepan svoju priču, prisjećajući se trenutka kada je donio odluku da krene prema kući. S njim je tada bio jedan dječak, Jasmin, koji će se kasnije pokazati kao ključan faktor u njegovom preživljavanju.
Autom su krenuli prema kući, no problem je nastao kada su pokušali preći most iznad rijeke. „Nismo mogli preći. Ostavili smo auto i vratili se natrag,“ objasnio je Stjepan. Noć je bila mračna, voda je nadirala, i dok su se kretali različitim putevima, Stjepan se našao u opasnosti. „Voda me ponijela,“ prisjeća se on trenutka kada je izgubio kontrolu nad situacijom i počeo se boriti za život. Pokušavao je da se uhvati za kamenje uz makadamski put, ali voda je bila prejaka. U tom kritičnom trenutku, Jasmin mu je pružio ruku i izvukao ga na sigurno. „On me spasio,“ rekao je Stjepan, naglašavajući hrabrost mladića koji je tada imao samo 15 godina.
Herojski čin ovog mladića nije bio samo čin hrabrosti, već i dokaz snage solidarnosti u teškim trenucima. Jasmin, koji je također bio u opasnosti, prisjeća se tih minuta: „Voda nas je nosila nekih petnaest minuta. Mislio sam da ćemo obojica nastradati.“ No, zahvaljujući njegovoj pribranosti i hrabrosti, uspjeli su se izvući iz ove opasne situacije.
Stjepanova kćerka također je bila u velikoj opasnosti te noći, ali je na sreću preživjela zahvaljujući pomoći susjeda. Elvir Salčinović, komšija iz naselja, prisjetio se kako je kuća Stjepana i njegove supruge Lucije bila prva na udaru kada je bujica počela. „Moja je kuća druga po redu. Vidite sami dokle je voda stigla,“ rekao je, pokazujući na visinu vodostaja koji je te noći narastao na visinu od 7-8 metara na užem dijelu toka. Elvir je te večeri bio kod svojih roditelja, a oko jedan sat iza ponoći počela je padati jaka kiša. „Legli smo da spavamo, ali moja supruga me probudila oko pola tri i rekla da je poplava. Izašao sam na terasu i vidio da voda već prelazi ovdje. Ušao sam u vodu da spasim psa, to mi je bio prioritet,“ dodao je Elvir.
Njegov herojski čin, iako manje dramatičan od Jasminovog, također je primjer ljudske brige za one koji su najranjiviji u takvim trenucima. Nakon što je spasio psa, Elvir je pokušao spasiti još nekoliko stvari iz kuće, ali situacija je postajala sve gora. „Voda je nadirala sa svih strana,“ prisjeća se on, dodajući da su uspjeli premjestiti automobile na više lokacije kako bi ih spasili od poplave.
Ovaj događaj je bio samo jedan od mnogih koji su se desili tokom poplava koje su nedavno pogodile Fojnicu i okolna naselja. Pored Dusine, pogođena su i naselja Gojevići i Bakovići, gdje su bujice oštetile puteve i domaćinstva. Voda je za sobom ostavila ogromne količine mulja, smeća i uništenih objekata, stvarajući ozbiljnu materijalnu štetu.
Solidarnost zajednice u ovakvim trenucima dolazi do izražaja. Dok su pojedinci poput Jasmina i Elvira činili sve da pomognu onima u opasnosti, šira zajednica je također radila na sanaciji štete. „Velika je šteta,“ rekao je jedan mještanin, objašnjavajući da su prioritetni radovi na popravci puteva. „Pomažemo ljudima koliko možemo. Najviše radimo na putevima,“ dodao je on.
I dalje je otežan pristup nekim dijelovima naselja, jer se putevi pokušavaju sanirati. Mještani su zajedničkim snagama krenuli u obnovu svojih domova i infrastrukture, ali izazovi ostaju veliki. Ipak, ovakve katastrofe, koliko god bile razorne, pokazuju koliko su zajednice sposobne da se udruže i zajedno prevaziđu prepreke.
Zaključno, tragedija koja je pogodila porodicu Prajo ostavila je dubok trag u njihovoj zajednici. Lucija Prajo, koja je izgubila život u ovoj bujici, ostavila je iza sebe supruga i kćerku, ali i priču o hrabrosti i solidarnosti koja je spasila druge. Ovaj događaj podsjeća nas na nepredvidivu snagu prirode i koliko je važno da budemo spremni na nesreće koje dolaze bez upozorenja. Hrabri činovi mladih poput Jasmina, i angažman susjeda poput Elvira, pokazuju nam da se u teškim vremenima ljudi mogu osloniti jedni na druge i pomoći u borbi protiv prirodnih katastrofa.
