U posljednje vrijeme se u Bosni i Hercegovini javlja burna reakcija uslijed izjava Vojina Mijatovića, dopremijera Federacije Bosne i Hercegovine, koje su izazvale oštru osudu Islamske zajednice u zemlji. Prema saopćenju Službe za odnose s javnošću Rijaseta, Mijatović je slobodno izneo svoje mišljenje o religiji i vjerskim zajednicama, ali njegova izjava je, kako tvrdi Islamska zajednica, mnogo više od ličnog stava. Kao dopremijer, on nosi odgovornost da njegove riječi ne budu percipirane kao pritisak određenog nivoa vlasti na vjerske zajednice, već da ostanu unutar granica osobnog uvjerenja. Ovaj potez se doživljava kao neprihvatljiv pokušaj manipulacije javnim mnijenjem, a kritike su upućene direktno na način na koji je Mijatović interpretirao simboliku praznika i tradicionalnih pozdrava.
Iz dublje analize saopćenja, moguće je izdvojiti nekoliko ključnih elemenata koji su izazvali ogorčenje pripadnika Islamske zajednice:
-
Izjednačavanje praznika Sretenje i muslimanskog pozdrava selam: Mijatović je u svom osvrtu na obilježavanje praznika Sretenja, koji ima značajnu tradiciju i kulturološku vrijednost u Bosni i Hercegovini, povezao islamski pozdrav selam s navodnom zloupotrebom istog praznika. Ova paralela, kako navodi saopćenje, nije samo pogrešna, već se može tumačiti kao pokušaj umanjivanja važnosti islamskih običaja i istovremenog napada na suverenitet države.
-
Prebacivanje odgovornosti: Navodi se da Mijatović svojim riječima pokušava prebaciti krivicu za nesposobnost političara da zaštite suverenitet Bosne i Hercegovine na vjerske zajednice. Ova taktika se percipira kao neposredan napad na integritet i samostalnost vjerskih institucija, koje, kako se ističe u saopćenju, ne bi trebale biti teret političkih neuspjeha ili neadekvatnosti državnih struktura.
-
Odgovornost javnog dužnosnika: Kao dopremijer, Mijatović nije samo privatna osoba koja ima pravo na svoje mišljenje, već je i predstavnik vlasti. Stoga se očekuje da svoje izjave bude jasno obrazložio i objasnio kako pripadnicima Islamske zajednice, tako i građanima Bosne i Hercegovine, da su dva pojma – Sretenje i selam – sasvim različita, te da njihovo izjednačavanje nije opravdano niti logično.
Saopćenje ističe da, iako Mijatović ima pravo na lični stav, njegova pozicija zahtijeva dodatnu odgovornost i jasnost u izražavanju. Pritom se napominje da je njegova izjava percipirana ne samo kao lični stav, već i kao službeni stav koji može imati dalekosežne posljedice na međuvjerske odnose i političku klimu u Bosni i Hercegovini.
Ono što dodatno zakomplikuje situaciju jeste činjenica da je Mijatović u svom osvrtu istovremeno dotaknuo i islamski pozdrav selam te praznik Sretenje, stavljajući ih u istu ravnu, što dodatno zbunjuje i izaziva nezadovoljstvo kod pripadnika Islamske zajednice. U ovom kontekstu, reakcija Islamske zajednice je bila jasna i nedvosmislena – napad na njihove simbole i tradiciju se smatra neprihvatljivim, te se zahtijeva da Mijatović pruži dodatna pojašnjenja i ispravi nastalu situaciju.
Može se zaključiti da je ovakva vrsta izjava, usmjerena protiv temeljnih simbola i običaja, vrlo opasna jer ima potencijal da produbi postojeće podjele unutar društva. U demokratskom društvu, gdje se poštuju različita mišljenja i stavovi, od javnih dužnosnika se očekuje da iznose svoje stavove na način koji ne narušava međusobno povjerenje i respekt prema kulturnom i vjerskom identitetu građana.
Upravo zbog toga, Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini ne može ostati ravnodušna prema ovom incidentu. Oni smatraju da je svaki pokušaj prebacivanja odgovornosti sa političkih struktura na vjerske zajednice, te svaka nejasnoća u definisanju granica između ličnog i službenog stava, neprihvatljiv i štetan. Ova situacija treba poslužiti kao podsjetnik da se vjerski simboli i običaji moraju poštovati u svakoj diskusiji o državi i njenom suverenitetu.
Na kraju, važno je istaknuti da se u ovakvim slučajevima ne radi samo o političkim izjavama, već o osjetljivim temama koje se tiču identiteta, tradicije i integriteta cijele zajednice. Vojin Mijatović je, prema kritikama, svojim riječima izazvao val nezadovoljstva koji će se sigurno odraziti na daljnji tok javne debate. Nadređena očekivanja od javnih dužnosnika nalažu da svojim stavovima i izjavama promiču jedinstvo, a ne podjele u društvu. Stoga je neophodno da se ovakvi incidenti adekvatno adresiraju, a odgovornosti za nastalu situaciju jasno prepoznaju i razjasne kako bi se spriječile slične dezinformacije i neprimjereni pritisci u budućnosti.
U konačnici, reakcija Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini pokazuje koliko je važno da se u savremenom društvu vodi otvoren, ali istovremeno odgovoran dijalog o pitanjima vjere, tradicije i državnog suvereniteta. Ovo je primjer kako pojedinačne izjave mogu imati široke posljedice i utjecati na percepciju čitavih zajednica, te naglašava potrebu za pažljivim razmatranjem riječi i njihovog uticaja na društvo.
