U svijetu koji je sve češće suočen s tenzijama među religijskim, političkim i geopolitičkim akterima, posljednja izjava jednog od najutjecajnijih šiitskih učenjaka, velikog iranskog ajatolaha Nasera Makarema Shirazija, izazvala je oštre reakcije i izazvala val zabrinutosti. Njegova najnovija fetva, religijska presuda donesena u odgovoru na pitanje islamskih sljedbenika, usmjerena je direktno protiv bivšeg američkog predsjednika Donalda Trumpa i izraelskog premijera Benjamina Netanyahua, koje je označio kao “neprijatelje Boga”.
Ajatolah Shirazi je poznat kao jedan od najutjecajnijih glasova unutar šiitskog islamskog svijeta. Njegove riječi imaju težinu ne samo među sljedbenicima u Iranu, već i među šiitskim zajednicama širom Bliskog istoka. U ovom slučaju, njegovo obraćanje je došlo kao odgovor na pitanje o tome kako bi muslimani trebali gledati na pojedince i režime koji otvoreno ugrožavaju islamsko vođstvo i interese tzv. islamske umme – zajednice vjernika.
U toj izjavi, Shirazi nije ostavio mnogo prostora za dvosmislenost. Prema njegovim riječima, bilo koji pojedinac ili režim koji se na bilo koji način suprotstavlja islamskom autoritetu i suverenitetu zajednice vjernika automatski se smatra ratnim neprijateljem – takozvanim “moharebom”. U islamskoj teološkoj terminologiji, taj pojam označava osobu koja vodi rat protiv Boga i zajednice, što nosi ozbiljne posljedice po vjerskom učenju.
Njegova fetva sadrži više ključnih stavova koje je precizirao u formi direktnih uputa:
-
Svaka osoba ili režim koji pokušava destabilizovati islamsko vođstvo i ummu klasifikovan je kao “ratni neprijatelj”.
-
Zabranjena je svaka saradnja ili podrška takvim osobama ili režimima od strane muslimana ili islamskih država.
-
Muslimani su pozvani da natjeraju ove “neprijatelje” na pokajanje zbog svojih postupaka i izrečenih stavova.
-
Ako muslimani pri tome trpe štetu ili patnju, smatraće se da su na putu borbe za vjeru i da ih čeka nagrada borca na Allahovom putu.
Ova izjava ne dolazi u prazninu – već je dio šireg konteksta zategnutih odnosa između Irana i zapadnih sila, posebno SAD-a i Izraela. Donald Trump, bivši američki predsjednik, ostao je snažno omražen među vodećim iranskim krugovima još od kada je njegova administracija napustila nuklearni sporazum s Iranom i uvela oštre ekonomske sankcije. Takođe, naredba o ubistvu iranskog generala Kasema Sulejmanija dodatno je pogoršala odnose i izazvala talas antizapadnih osjećanja u Iranu.
S druge strane, Benjamina Netanyahua, kao lidera “cionističkog režima”, kako se izraelska vlast redovno označava u iranskom političkom diskursu, smatra se glavnim simbolom represije nad Palestincima i širenja izraelskog utjecaja u regiji. U ovom svetlu, njih dvojica su označeni kao ključni protivnici islamske pravde i otpora.
Ajatolah Shirazi je, pored osude pomenutih lidera, naglasio i moralnu odgovornost svih muslimana da se suprotstave takvim pojavama i politikama. On ističe da nije dovoljno osuditi ih riječima – već je potrebna konkretna reakcija, čak i po cijenu žrtvovanja.
Takođe, u poruci je izražena nada i molitva da Bog zaštiti islamsku zajednicu od zla njenih neprijatelja i da ubrza dolazak tzv. “Gospodara vremena”, što u šiitskoj eshatologiji označava povratak skrivenog imama – Mehdiha, koji će prema vjerovanju povesti borbu za pravdu i istinu na kraju vremena.
Ajatolahova izjava prenesena je i putem iranske novinske agencije Mehr, koja je poznata po bliskosti s iranskim vlastima. Njeno izvještavanje dodatno je podcrtalo ozbiljnost poruke, ali i prikazalo ajatolaha kao figuru koja brani integritet islamske zajednice u doba kada se, prema njihovom viđenju, suočava s globalnim prijetnjama.
U širem smislu, ovakva retorika nosi ozbiljne geopolitičke implikacije. U vremenu kada je Bliski istok već opterećen brojnim sukobima, pozivi na nasilje i proglašavanje političkih lidera za neprijatelje vjere mogu dodatno destabilizirati regiju. Istovremeno, takve poruke mogu biti shvaćene i kao ohrabrenje ekstremnim elementima, koji bi mogli ovu fetvu interpretirati kao poziv na konkretne akcije.
Zaključno, izjava ajatolaha Shirazija predstavlja nastavak agresivne ideološke borbe između islamske duhovne elite Irana i zapadnih političkih lidera. Ona ne ostavlja prostora za neutralnost: poziva na lojalnost vjeri, odbijanje saradnje s “neprijateljima” i aktivnu borbu u cilju očuvanja islamskih vrijednosti. Takvi stavovi, iako podržani od dijela vjernika, otvaraju ozbiljna pitanja o ulozi religije u političkom sukobu i mogućim posljedicama koje bi ovakva retorika mogla proizvesti u stvarnosti.
