Razmišljanje o stanovnicima Džehennema može biti veoma potresno iskustvo, jer nas podsjeća na ozbiljnost kazne koja čeka one koji su zanemarili svoje dužnosti prema Allahu. Da bismo bolje razumjeli ovu temu, zamislimo da postoji mogućnost intervjua s jednim od tih stanovnika. Kroz ovaj zamišljeni razgovor, pruža nam se uvid u njegovu prošlost, način života i trenutnu patnju.
Voditelj počinje intervju jednostavnim pitanjem: “Recite nam nešto o sebi?” Na što stanovnik Džehennema odgovara: “Zovem se ________, rođen sam _______, umro sam ____________.” Time nas uvodi u svoju životnu priču, ali naglasak se brzo prebacuje na ono što ga je dovelo do Džehennema.
Kada je upitan šta ga je dovelo u Džehennem, stanovnik pruža zastrašujući odgovor: “Nisam namaz obavljao, nisam hranio siromahe, i gubio sam vrijeme s onima koji su ga također gubili, sve dok nije smrt došla.” Ova rečenica naglašava nekoliko ključnih elemenata njegovog pogrešnog puta:
- Neizvršavanje obaveze namaza, što je jedna od osnovnih dužnosti svakog muslimana.
- Nemar prema siromašnima, ukazuje na nedostatak empatije i solidarnosti s onima kojima je potrebna pomoć.
- Bespotrebno gubljenje vremena u lošem društvu, što često odvodi ljude od prave staze.
Zatim se razgovor pomiče prema trenutku smrti, a stanovnik Džehennema opisuje taj momenat kao vrlo bolan: “Osjetio sam jaku bol u glavi, doktor mi je rekao da imam rak na mozgu i da imam još sedam dana života. Htio sam klanjati, ali nisam mogao jer mi je rak paralizovao tijelo.” Ovaj dio razgovora ističe kako često odgađamo svoje vjerske obaveze, misleći da imamo vremena, dok ne bude prekasno.
Na pitanje o porodici, stanovnik Džehennema priznaje da je svojim ponašanjem odbio porodicu od sebe, a prijatelji su ga napustili. “Oni zbog kojih sam se odrekao porodice su me napustili,” kaže. Ova ispovijest jasno ukazuje na posljedice loših izbora u životu, gdje osoba žrtvuje istinske vrijednosti za prolazne prijatelje i užitke, koji na kraju nestanu.
Stanovnik dalje opisuje trenutak svoje smrti: “Dok sam ležao u bolnici, osjetio sam jak bol, sve je postalo tamno. Melek smrti došao je sa stotinama meleka s bičevima od vatre. Čuo sam glas: ‘Izlazi prljava i smrdljiva dušo na Allahovu srdžbu i kaznu, i vatru čije će gorivo biti ljudi i kamenje.’ Nakon toga, moja duša je iščupana iz tijela.” Ovaj zastrašujući opis trenutka smrti naglašava užas koji čeka one koji su griješili bez kajanja.
Let do kapija neba još je jedan strašan događaj koji stanovnik opisuje. Tokom tog puta, smrad njegove duše širio se nebom, a čuvari kapija odbili su ga, govoreći da prljavoj duši nije dozvoljen prolaz. Nakon toga, melek smrti ga baca natrag u kabur.
Kada dolazi u kabur, vidi kako se njegovo tijelo raspada, ali odmah biva vraćen u njega, ne na isti način kao dok je bio živ. Tada mu dolaze dva meleka koji postavljaju pitanja: “Ko ti je gospodar? Koja ti je vjera? Ko ti je poslanik?” Iako stanovnik zna odgovore, ne može odgovoriti. “Nisam živio po tim odgovorima,” kaže on, dodajući da je znao ko mu je Gospodar, ali je griješio, znao je da mu je Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, ali ga je bilo stid slijediti njegov sunnet. Ovdje se posebno ističe društveni pritisak, jer je slijedio društvo, a to društvo ga je napustilo nakon smrti.
Opisujući stanje u Džehennemu, stanovnik kaže da je teško opisati, jer je to stanje između života i smrti. “Svaki dan po 70.000 puta koža ti izgori, a zatim se obnovi,” priča on, naglašavajući strašne fizičke patnje kroz koje prolazi. Čak je prestao plakati suze i sada plače krv. Bol, vatra i obnova kože neprekidno se ponavljaju, a hrana i piće u Džehennemu su još jedan izvor patnje.
Kada voditelj pita što bi poručio gledaocima, stanovnik Džehennema izgovara ključnu poruku: “Iskoristite svoje vrijeme i svoj život, prije nego dođe momenat kada će biti prekasno. Dao bih sve na ovome svijetu da mogu biti dobar musliman, ali sada je prekasno.” Ova posljednja rečenica odražava duboko žaljenje zbog izgubljenih prilika za pokajanje i ispravno življenje.
Ovaj intervju je snažan podsjetnik da je život prilika da se čine dobra djela i izbjegavaju grijesi. Kada smrt dođe, sve prilike nestaju, a jedino što preostaje su djela koja smo činili.
