Na površini, ovaj čovjek pokazuje lice koje je susretljivo i prijatno prema drugima, dok je prema vlastitoj porodici bio suprotnost tome. Osoba opisuje da je njihov otac često pokazivao grubo ponašanje za sitnice koje bi ga iritirale. Nije se ustručavao da ih psuje ili čak da ih kune za beznačajne greške. Zbog takvog ponašanja, djeca su odrasla sa mnogo trauma koje su potekle upravo iz ovog odnosa s ocem.
Sada, nakon godina razočaranja, osoba se osvrće na život njihove majke koja je provela najbolje godine braka sa njim, podnoseći pritisak i razočaranja. Iz tog perioda života njihove majke vidi se kako je propuštena prilika za sreću i mir u braku, što ih sve dodatno pogađa.
Ipak, uprkos svemu, osoba ističe da ne osjeća mržnju prema svom ocu. Moli se Bogu da mu pokaže pravi put, iako je, prema njenim riječima, taj put izgubio davno. Ova molitva pokazuje želju za oprostom i pomirenjem, koliko god to možda bilo teško ostvarivo s obzirom na sve kroz šta su prošli.
Iz vlastitog iskustva, osoba prepoznaje važnost roditeljske ljubavi i podrške, pa se trudi da njen suprug bude potpuno drugačiji otac njihovoj djeci. Njena djeca će imati priliku da razviju lijepe uspomene sa svojim ocem – nešto što ona nikada nije imala sa svojim.