U Europi se sve intenzivnije raspravlja o mogućnosti raspoređivanja mirovnih snaga u Ukrajini, a vojni planeri razmatraju različite scenarije za budući angažman. Mirovne snage pod evropskim vođstvom postale su ozbiljna tema, naročito nakon što je Donald Trump, predsjednik Sjedinjenih Američkih Država, obećao brzo okončanje rata u Ukrajini. Međutim, Trump je sugerirao da bi završetak sukoba mogao uključivati ustupanje teritorija Rusiji, što izaziva zabrinutost među evropskim liderima. Iako bi mirovne snage mogle pomoći u implementaciji eventualnog prekida vatre, pitanje ostaje kako i pod kojim uvjetima će se te snage rasporediti.
Trenutno, pregovori su u fazi okupljanja vojnika iz nekoliko evropskih zemalja, a cilj je formirati snage do 50.000 vojnika koji bi nadgledali razgraničenje između ukrajinskih i ruskih snaga, ako dođe do primirja. Francuska i Velika Britanija već su započele preliminarne planove za ovu misiju, no mnogi drugi evropski čelnici oklijevaju s uključenjem vlastitih vojnika u sukob. Iako ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenskij smatra da bi bilo kakve mirovne snage trebale podršku SAD-a, malo je vjerojatno da će američke snage biti angažirane zbog Trumpove izolacionističke politike. Trump, čije bi političke odluke mogle oblikovati smjer mirovnih pregovora, još uvijek nije jasno definirao ulogu SAD-a u ovoj kompleksnoj situaciji.
Franz-Stefan Gady, bivši vojni planer, upozorava da bi mirovne snage mogle biti jedini način za održavanje stabilnosti u Ukrajini, pogotovo ako članstvo Ukrajine u NATO-u ostane neizvjesno dok traje rat. Demilitarizirana zona na sličan način kao što je ona između Sjeverne i Južne Koreje mogla bi postati model za razdvajanje ukrajinskih i ruskih snaga. Međutim, i dalje postoje velike prepreke u dogovaranju konkretnih koraka. Emmanuel Macron, predsjednik Francuske, bio je jedan od glavnih zagovaratelja slanja zapadnih trupa u Ukrajinu, ali njegova inicijativa nije naišla na široku podršku unutar Europe. Poljski premijer Donald Tusk nedavno je izjavio da bi volio “prekinuti sve špekulacije” o slanju trupa, a razgovori su ubrzo prekinuti. Iako se predlaže raspoređivanje trupa iz zemalja poput Velike Britanije, baltičkih i nordijskih zemalja, izazovi u dogovaranju ovih planova ostaju veliki.
Pitanje koje također zabrinjava evropske diplomate je Trumpova politika prema Ukrajini, koja je poznata po njegovom stavu da bi Evropa trebala preuzeti odgovornost za vlastite probleme. Neki analitičari smatraju da bi, ukoliko dođe do stvaranja mirovnih snaga, Trump mogao vrlo brzo evropejcima reći da je Ukrajina njihov problem. Ovaj stav ima duboke implikacije na buduće saveze i način na koji bi se zapadne sile trebale pozicionirati u odnosu na Ukrajinu. Iako postoji mogućnost za suradnju, Trumpovo smanjenje angažmana u Europi ostavlja otvorena pitanja o tome tko će u konačnici preuzeti odgovornost za stabilizaciju Ukrajine.
Usprkos razgovorima o mogućem slanju vojnika, Rusija i Ukrajina moraju se dogovoriti o svakom mirovnom rješenju, što predstavlja dodatnu prepreku. Sergej Lavrov, ruski ministar vanjskih poslova, odbacio je ideju o mirovnim snagama, ističući da bi bilo kakvo miješanje stranih trupa značilo teritorijalne ustupke Ukrajine u korist Rusije. Ukrajinski čelnici također imaju svoje rezervacije, jer bi bilo kakvo primirje bez odgovarajuće zaštite od strane međunarodnih snaga moglo dovesti do novog, krvavog sukoba u budućnosti. Ova nesigurnost čini teško održivim bilo kakvo dugoročno rješenje bez jasne podrške SAD-a i drugih globalnih aktera.
Nadalje, mnogi analitičari ističu da bi Trumpova politika mogla značajno oblikovati daljnje pregovore i odluke u Europi. Ako se nastavi s njegovom tendencijom smanjivanja američkog angažmana u globalnim pitanjima, Evropa će se možda morati suočiti s činjenicom da je Ukrajina njihov problem i da neće moći računati na američku pomoć u istoj mjeri kao do sada. Evropski lideri morat će donijeti ključne odluke o svojim strateškim prioritetima i odlučiti kako najbolje podržati Ukrajinu u ovoj dugotrajnoj krizi.
Zaključno, situacija u Ukrajini predstavlja ozbiljan test za Evropu u smislu njezine unutarnje kohezije i sposobnosti da se suoči s globalnim izazovima bez previše ovisnosti o SAD-u. Mirovne snage, iako privlačna opcija, nosit će sa sobom brojne političke i vojne izazove, a ishod pregovora o tom pitanju mogao bi imati dugoročne posljedice na politički pejzaž Europe. Na kraju, jasno je da će Trumpova politika u velikoj mjeri oblikovati odgovor na ovo pitanje i odrediti hoće li Evropa preuzeti odgovornost za stabilizaciju Ukrajine ili će čekati američko vodstvo.
