U Narodnoj skupštini Republike Srpske nedavno je odbijen prijedlog zakonskih dopuna koji je izazvao veliku pažnju javnosti, kako domaće, tako i međunarodne. Radi se o pokušaju izmjene Zakona o unutrašnjem platnom prometu, čija bi suština bila sprječavanje banaka da zatvaraju ili blokiraju račune licima koja se nalaze na američkoj sankcionoj listi. Ovaj prijedlog nije prošao u Skupštini, a njegovo odbacivanje pokazalo je rijetko viđeno jedinstvo između vlasti i opozicije u Republici Srpskoj.
Navodni razlog za uvrštavanje ovog prijedloga u dnevni red bio je da se radi o građanskoj inicijativi. Međutim, u političkim krugovima vlada ozbiljna sumnja da iza svega zapravo stoje kompanije i pojedinci koji se nalaze pod međunarodnim sankcijama, a koji su, prema tim pretpostavkama, blisko povezani s aktuelnim vlastima. Cilj takvih izmjena zakona bio bi, prema kritičarima, vrlo jasan — prisiliti banke da deblokiraju račune sankcionisanih subjekata, čime bi im se omogućio povratak u legalne finansijske tokove.
Prijedlog izmjena sadržavao je niz odredbi koje bi značajno promijenile način na koji banke mogu upravljati računima klijenata. Ključne tačke predloženih dopuna uključivale su:
-
Zabrana zatvaranja računa licima koja se nalaze na sankcionim listama stranih država, osim u slučajevima kada postoji dokaz o nezakonitom korištenju računa ili lažnim podacima prilikom otvaranja.
-
Novčane kazne od 20.000 do 80.000 KM za banke koje odbiju otvaranje računa ili zatvore postojeći bez pravnog osnova.
-
Davanje ovlaštenja Agenciji za bankarstvo RS da sprovodi nadzor i kažnjava banke koje bi prekršile navedene odredbe.
Da je prijedlog usvojen, to bi u praksi značilo da bi lica pod američkim sankcijama, uključujući neke visokoprofilne firme i pojedince, mogli bez prepreka:
-
Otvarati nove račune u bankama
-
Podizati kredite
-
Primati uplate
-
Učestvovati u redovnim finansijskim tokovima
Međutim, svi narodni poslanici, osim jednog — Petra Rankića iz Socijalističke partije — glasali su protiv ovog prijedloga. Rankić je ujedno i zamjenik predsjedavajućeg NSRS, te je njegov glas u korist ovog zakona ostao izolovan.
Pozadina ovog prijedloga leži u ranijem upozorenju Ambasade Sjedinjenih Američkih Država, koje je upućeno svim bankama u BiH. SAD su tada jasno stavile do znanja da bi i same banke mogle biti sankcionisane ukoliko nastave poslovati s licima koja su na takozvanoj „crnoj listi“. To je dovelo do toga da su brojne banke blokirale račune sankcionisanih osoba i firmi, čime su im značajno otežane osnovne finansijske operacije.
Tokom skupštinske rasprave, opozicija je otvoreno izrazila zabrinutost da bi eventualno usvajanje ovog zakona:
-
Povećalo međunarodni pritisak na Republiku Srpsku
-
Dodatno izolovalo entitet u očima međunarodne zajednice
-
Omogućilo politički povezanim firmama da zaobiđu sankcije i nesmetano nastave poslovanje
Posebno su pomenute firme poput Prointera, Kaldere i Infinity grupe, koje su, prema tvrdnjama iz opozicije, već uveliko koristile prednosti dobijene putem državnih tendera, uprkos činjenici da su povezane sa sankcionisanim strukturama.
Važno je napomenuti da ovakav pokušaj zakonodavne intervencije predstavlja direktan pokušaj da se unutrašnjim pravnim sredstvima zaobiđu međunarodne mjere, što bi moglo imati ozbiljne posljedice po ekonomski i politički imidž Republike Srpske.
Odbacivanjem ovog prijedloga zakonodavci su, svjesno ili ne, poslali poruku da su svjesni težine posljedica koje bi mogle nastupiti usvajanjem jedne ovako kontroverzne mjere. Iako su sankcionisani pojedinci očekivali rješenje koje bi im vratilo finansijsku slobodu, jasno je da još uvijek ne postoji politička volja da se direktno suprotstavi međunarodnim pravilima igre.
U zaključku, neuspjeh donošenja ovih zakonskih dopuna odražava kompleksnu ravnotežu između unutrašnjih političkih interesa i vanjskih pritisaka. Dok pojedini pokušavaju da zaštite lične i poslovne interese kroz formalne kanale, većina narodnih poslanika, barem u ovom slučaju, odlučila se za zadržavanje postojećeg poretka kako bi izbjegli dodatne posljedice. Kako se situacija dalje bude razvijala, ostaje da se vidi da li će novi pokušaji pravnog manevrisanja ponovno dospjeti na dnevni red, ili će međunarodne sankcije nastaviti diktirati pravila igre u finansijskom sektoru Republike Srpske.
