Politička scena Bosne i Hercegovine ponovo je uzdrmana događajem koji je izazvao snažne reakcije, posebno unutar institucija vlasti. Povod za novu rundu oštrih polemika bilo je povlačenje mandata Save Minića u Banjoj Luci, što je izazvalo burnu reakciju ministra odbrane BiH Zukana Heleza. On je ovaj potez protumačio kao jasan dokaz da je dugogodišnja politička dominacija Milorada Dodika doživjela svoj ozbiljan i, kako navodi, konačan slom. U javnom istupu Helez nije birao riječi, naglašavajući da se radi o simboličnom trenutku u kojem su državne institucije pokazale snagu nad političkom samovoljom pojedinca.
Prema Helezovom tumačenju, vraćanje Minićevog mandata predstavlja mnogo više od tehničkog ili proceduralnog poteza. On to vidi kao politički kraj Milorada Dodika, kojeg opisuje kao osobu koja je godinama pokušavala djelovati iznad zakona i institucija Bosne i Hercegovine. Helez posebno ističe da Dodik, kojeg naziva bosanskim pravoslavcem, nikada nije imao legitimno pravo da predlaže ili nameće rješenja mimo ustavnog i zakonskog okvira države. Sam čin povlačenja mandata, prema njegovim riječima, jeste indirektno priznanje te činjenice.
U razradi svog stava, Helez naglašava da se ovim događajem ruši mit o Dodikovoj političkoj snazi i liderstvu. Prema njemu, više ne postoji stvarna moć, već samo prazna retorika koja se sudara sa realnošću državnih institucija. Upravo te institucije, koje je Dodik godinama pokušavao potkopati, sada su, kako Helez tvrdi, stavile tačku na njegov politički uticaj. Zakoni, sudovi i ustavni poredak pokazali su se jačim od bilo kakvih političkih pritisaka ili prijetnji.
Ministar odbrane posebno insistira na tome da se ovaj slučaj ne smije tumačiti kao napad na jedan narod. On odbacuje narativ prema kojem se ovakve odluke predstavljaju kao udar na Srbe u Bosni i Hercegovini. Naprotiv, Helez naglašava da je riječ o čistoj pobjedi državnih institucija nad, kako kaže, samovoljom jednog čovjeka. Time, prema njegovom mišljenju, država pokazuje da pravila važe jednako za sve, bez obzira na političku ili nacionalnu pripadnost.
Helez u svom obraćanju ide i korak dalje, tvrdeći da Milorad Dodik više nema nikakav stvarni politički legitimitet. Po njegovim riječima, Dodik više nije predsjednik, autoritet niti faktor odlučivanja. Njegov politički pad nije rezultat zavjere ili spoljnog pritiska, već posljedica dugogodišnjeg sukoba sa zakonima i institucijama koje je pokušavao ignorisati ili srušiti. Ovo vidi kao konačni pečat jedne političke karijere koja je, prema njegovoj ocjeni, završila porazom.
U tom kontekstu, Helez iznosi i oštru kritiku Dodikovih preostalih političkih saveznika i pristalica. On ih opisuje kao ekstremne nacionaliste bez stvarne političke vizije, koji se, kako navodi, još uvijek drže iluzija o velikim nacionalnim projektima. Prema Helezovim riječima, te ideje su se odavno raspale, suočene s realnošću i granicama države. Takvu političku grupaciju on vidi kao privremenu podršku Dodiku, koja traje samo dok postoji lični interes.
Posebno težak dio kritike odnosi se na naslijeđe koje Dodik, prema Helezovom mišljenju, ostavlja iza sebe. Umjesto stabilnih institucija i održive politike, ostaje:
-
prezadužen entitet, opterećen finansijskim obavezama
-
osiromašeni građani, koji osjećaju posljedice loših odluka
-
finansijski teret koji će, kako tvrdi, snositi buduće generacije
-
izostanak vizije i razvoja, uz potpuni moralni sunovrat politike
Helez zaključuje da je stvarni bilans Dodikove vladavine kombinacija ličnog bogaćenja i kolektivne štete. Prema njegovim riječima, nije ostavljena ni institucionalna snaga, ni jasna strategija za budućnost, već dugovi i duboke društvene podjele. Takvo naslijeđe smatra opasnim i dugoročno štetnim za cijelo društvo.
U završnom tonu, Helez poručuje da je aktuelni trenutak važan podsjetnik da se politička moć u Bosni i Hercegovini ne može graditi mimo zakona. Institucije države su, prema njegovom stavu, dokazale da su sposobne da se suprotstave svakom obliku političke samovolje. Bez obzira na retoriku i pokušaje manipulacije, ovaj slučaj vidi kao jasnu poruku da nijedan pojedinac nije iznad sistema. Za Heleza, povlačenje mandata Save Minića nije izolovan incident, već simbol kraja jedne politike i upozorenje svima koji pokušavaju djelovati protiv ustavnog poretka Bosne i Hercegovine.
