U političkom i društvenom prostoru Kantona Sarajevo, nedavna izjava zastupnika Harisa Zahiragića izazvala je burne reakcije i oštro osuđivanje javnosti. Njegove riječi izgovorene tokom sjednice Skupštine KS, a koje se odnose na diskreditaciju ženskog sporta, odjeknule su kao kontroverzan stav koji se protivi temeljnim principima jednakosti i ravnopravnosti.

Naime, tokom rasprave o načinu finansiranja sportskih kolektiva u Kantonu Sarajevo, Zahiragić je uputio izjavu koja je mnoge šokirala. Rekao je, bez zadrške, kako „ne priznaje ženski sport“, ističući da mu je isključivo muški fudbal od interesa. Njegove riječi, izgovorene s evidentnom dozom ličnog uvjerenja, bile su:

„Nazovite me šovinistom, ali priznajem samo muški fudbal. Ako vas zanima ženski sport, izvolite pratiti evropska takmičenja SFK 2000 Sarajevo. Ja ću čekati da moje Sarajevo ponovo bude prvak.“

Ova izjava, izrečena tokom službene sjednice zakonodavnog tijela, ne samo da je naišla na osudu njegovih kolega, već je potaknula i širu društvenu debatu. Posebno o tome koliko su ovakvi stavovi štetni za žene u sportu, ali i za principe koje savremena demokratska društva njeguju.

Reakcije nisu izostale. Gotovo odmah nakon sjednice, uslijedio je zajednički odgovor zastupnica Skupštine Kantona Sarajevo. Njihov stav bio je jasan i direktan:

  • Izjava je diskriminatorna.

  • Podriva borbu za ravnopravnost.

  • Obesmišljava ogroman doprinos sportistkinja.

Zastupnice su ukazale da se takvi komentari ne smiju tolerisati, posebno kada dolaze iz pozicije moći i odgovornosti. Javni govor koji omalovažava žene, upozorile su, ima duboke posljedice za razvoj društva.

Jedna od najdirektnijih i najtemeljnijih reakcija došla je iz kluba koji je Zahiragić pomenuo – SFK 2000 Sarajevo, najtrofejnijeg ženskog fudbalskog kolektiva u BiH. Njihova generalna sekretarka Azra Numanović oglasila se putem društvenih mreža, prenoseći snažnu poruku osude, ali i ukazujući na konkretne podatke koji potvrđuju vrijednost i doprinos ženskog sporta.

U svom odgovoru, Numanović je iznijela sljedeće ključne argumente:

  1. SFK 2000 Sarajevo je direktno generisao prihode za budžet Kantona – ne samo kroz poreze, već i kroz višestruko ulaganje u lokalnu privredu putem smještaja, usluga i logistike.

  2. Klub je više od 13 puta bio domaćin UEFA kvalifikacionih turnira, što je ogromna čast i privilegija za bilo koji sportski kolektiv u Evropi.

  3. Organizacija ženskog U17 Evropskog prvenstva 2022. godine, koje je održano zahvaljujući reputaciji SFK-a, donijela je višemilionski prihod lokalnoj zajednici.

  4. SFK će uskoro ponovo biti domaćin evropskog prvenstva (U19), što potvrđuje da ulaganje u ženski sport ima mjerljive ekonomske i društvene koristi.

Numanović nije krila svoje razočaranje, podsjećajući Zahiragića da, kao javni službenik, nema pravo javno omalovažavati segmente društva koji su relevantni, korisni i društveno odgovorni. Naglasila je da žene u sportu ne traže privilegije, već priznanje svog rada i jednak tretman u donošenju budžetskih odluka.

Takođe je podsjetila da su evropske reprezentacije tokom pomenutih turnira boravile u Sarajevu, gdje su trošile novac na smještaj, prevoz, hranu i ostale usluge, direktno doprinoseći ekonomskoj aktivnosti grada. Ovakve činjenice, kako ističe Numanović, ne mogu biti ignorisane samo zato što nekome lično ženski sport „nije zanimljiv“.

Zahiragićeva izjava pokrenula je širu raspravu o tome koliko je uloga političara važna u oblikovanju društvenih stavova. Njegov javni istup nije bio samo izraz ličnog mišljenja – on dolazi iz pozicije vlasti, što mu daje težinu i potencijal da oblikuje politike koje utiču na ravnopravno finansiranje sporta i razvoj mladih talenata bez obzira na spol.

Zabrinjavajuće je to što ovakva retorika dolazi u trenutku kada se u BiH i regionu sve više govori o važnosti jednakih prilika, ravnoteži između muškog i ženskog sporta, te potrebi za sistemskim pristupom koji podjednako valorizuje sve sportiste.

Na kraju, ovaj slučaj nije samo pitanje jednog zastupnika i njegovog ličnog stava. On otvara pitanje institucionalne odgovornosti i poziva na širu refleksiju o tome koliko su politike koje se kreiraju zaista inkluzivne i pravedne. Jer, ulaganje u ženski sport, kako je više puta naglašeno, nije pitanje sentimenta – već strateškog, društveno-ekonomskog interesa koji koristi svim građanima, bez obzira na pol.

Javnost sada pažljivo prati hoće li ova izjava imati i konkretnije političke posljedice ili će, kao i mnoge druge, biti zaboravljena bez ozbiljnih institucionalnih reakcija.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here