U političkoj i medijskoj atmosferi Srbije, propaganda zauzima centralno mjesto, oblikujući percepciju javnosti do te mjere da se, prema riječima Zorana Vuletića, predsjednika Građanskog demokratskog foruma, većina građana uvjerila u narativ kako je Milorad Dodik žrtva političkog progona. Prema tom uvjerenju, cilj presude protiv Dodika navodno je ukidanje Republike Srpske, dok se stvarni razlozi i šira slika potpuno zanemaruju.
Vuletić jasno ističe da je istina sasvim drugačija. Po njegovom mišljenju, upravo s politikom koju provodi Dodik, u sprezi sa zvaničnim Beogradom, RS polako ali sigurno ide ka svom nestanku. Ova tvrdnja posebno je uzburkala političku scenu, jer se kosi s većinskim stavom koji propagiraju dominantni mediji u Srbiji.
Jedna od tema koja je dodatno potaknula rasprave jeste inicijativa Pavla Grbovića iz Pokreta slobodnih građana (PSG), podržana od strane manjinskih stranaka. Njihov prijedlog se odnosi na donošenje Zakona o zabrani negiranja genocida u Srebrenici. Vuletić naglašava kako je ova ideja izuzetno važna, ali i priznaje da je reakcija bila očekivana – negativna i žestoka. Gotovo svi politički akteri u Srbiji, prema njegovim riječima, odbacili su prijedlog, čime su pokazali nespremnost društva da prihvati minimum istorijske istine i sagleda značaj takvog zakona za budućnost zemlje.
Upravo zbog toga, Vuletić vidi ovu inicijativu ne samo kao zakonsku odredbu, već kao test zrelosti političke i društvene svijesti u Srbiji. Neprihvatanje ovakvih zakona, smatra on, održava zemlju u začaranom krugu mitova i pogrešnih tumačenja prošlosti, što dugoročno može imati ozbiljne posljedice.
Pored ovih izjava, na društvenim mrežama se pojavio i stari video snimak Vuletićevog gostovanja na K1 televiziji. Taj video je, iz nekog razloga, ponovo postao viralan i izazvao snažne reakcije. U emisiji je Vuletić imao direktan verbalni sukob sa profesorom Vladimirom Vuletićem, desničarski orijentisanim intelektualcem bliskim režimu predsjednika Aleksandra Vučića.
Tokom emisije, Zoran Vuletić nije oklijevao da iznese svoje viđenje pravih krivaca i uzroka rata na prostoru bivše Jugoslavije. Njegove riječi šokirale su ne samo sagovornika, već i voditelja emisije. Ono što je posebno odjeknulo u javnosti bila je spremnost da se otvoreno govori o odgovornosti tadašnjeg srpskog političkog vrha, uključujući i nasljeđe politike Slobodana Miloševića.
Reakcije na internetu bile su burne, a jedan komentar posebno se izdvojio:
-
„Ovo treba da se emituje u svakom Dnevniku RTS-a narednih deset godina, svakog dana, i da bude uvršteno u školske čitanke i lektire kao obavezna literatura.“
Takav stav, iako radikalan, odražava osjećaj dijela javnosti da se otvorenim razgovorom i suočavanjem s prošlošću može doći do stvarne promjene u društvu.
Vuletić je ovim istupom otvorio nekoliko ključnih pitanja:
-
Koliko je javnost u Srbiji spremna da preispita zvanične narative?
-
Može li se bez otvorenog suočavanja sa prošlošću graditi stabilna budućnost?
-
Koliku moć u oblikovanju stavova ima državna propaganda?
Njegove izjave i potezi, poput podrške zakonu o zabrani negiranja genocida, doveli su ga u direktan sukob s dominantnim nacionalističkim diskursom. U isto vrijeme, ovaj pristup mu je donio podršku onog manjeg dijela javnosti koji zagovara pomirenje i kritički odnos prema prošlosti.
U širem političkom kontekstu, situacija koju Vuletić opisuje ukazuje na duboku podjelu unutar srpskog društva – podjelu između onih koji žele zadržati mitološku verziju prošlosti i onih koji smatraju da se jedino kroz istinu može postići napredak. Dok prvi vjeruju da insistiranje na „istorijskim nepravdama“ jača nacionalni identitet, drugi tvrde da takav pristup zapravo slabi međunarodni položaj Srbije i udaljava je od evropskih integracija.
Zaključujući svoje stavove, Vuletić naglašava da nema istinske demokratije bez slobodnog govora i otvorenog dijaloga. On smatra da je suočavanje sa činjenicama o ratovima devedesetih i ulozi tadašnjeg političkog rukovodstva ključno, ne samo za odnose sa susjedima, već i za unutrašnju stabilnost Srbije.
Ovaj slučaj još jednom pokazuje koliko jedan video klip može izazvati političku buru i otvoriti raspravu koja se godinama izbjegava. Bilo da ga podržavaju ili kritikuju, Vuletić je svojim javnim nastupom uspio skrenuti pažnju na temu koju mnogi smatraju posljednjim tabuom srpskog društva.
