U noći između četvrtka i petka, porodica Hane i Alena Hujdur suočila se s nevjerovatnom tragedijom. Poplave koje su pogodile Donju Jablanicu nanijele su neizmjernu štetu, a šanse da prežive bile su minimalne. Hana je, kako kaže njena sestra Selma, mislila da su svi oko nje mrtvi kad je pred zoru shvatila što se dogodilo. Allahovom milošću, međutim, preživjeli su, iako su prošli kroz nezamislivo iskušenje.
Hana Hujdur, trudnica u osmom mjesecu trudnoće, doživjela je stravičan gubitak u poplavama. Zbog bujica koje su iznenada zahvatile njihovu kuću, izgubila je bebu, a porodica je ostala bez svega što su posjedovali. Početak tragedije desio se pred ponoć, kad su Hana i njen muž Alen primijetili da ispod vrata prodire blato. U početku su mislili da će se situacija moći kontrolisati ako blokiraju vrata, ali su ubrzo shvatili da je to bilo daleko od istine. U roku od nekoliko minuta, voda, blato, kamenje i mulj prodrli su u kuću i potpuno uništili sve pred sobom.
Prema riječima Selme Hujdur, koja je prenijela priču svojih najbližih, Hana i Alen su u tom trenutku bili u prizemlju kuće, dok su Alenovi roditelji i brat bili na spratu. Alen je primijetio da voda ulazi kroz vrata i pokušao blokirati prodor, ali je bujica ubrzo postala prejaka. Blato i kamenje su napunili prostoriju u sekundi, a Hanu je podiglo do plafona. U sljedećem trenutku, kuća je doslovno “kliznula”, urušivši se potpuno pod silinom poplave.
Hana je završila u vodi, koju je bujica nosila čak 500 metara do jednog kilometra. Uspjela je preživjeti tako što se zakačila za granu, boreći se kroz kamenje i blato, da bi na kraju pronašla zaklon u jednoj kolibi. Bila je potpuno iscrpljena, njena odjeća je bila potrgana, a hladnoća je bila neizdrživa. Našli su je u zoru, tek u potkošulji, kako se skriva u toj kolibi. Unutra je pronašla tepih kojim se pokrila i na taj način zagrijala. Kako je rekla svojoj sestri, činilo joj se kao da je noć prošla u trenu, iako je cijelu noć provela boreći se za opstanak.
Selma se prisjetila da je Hana možda bila neko vrijeme bez svijesti, s obzirom na to da je ujutro, kada su je našli, nije mogla hodati. Nažalost, Hana je već tada bila svjesna da njena beba više nije živa. Bol u stomaku potvrdila joj je strašnu istinu. Trebala se poroditi 11. novembra, ali taj termin nažalost nije dočekala.
Alen, njen muž, prošao je kroz slično iskustvo. Iako ga bujica nije odnijela tako daleko, prošao je kroz niz užasnih trenutaka. U jednom trenutku, uspio je spasiti svoju majku čija je noga zaglavila, dok je nova bujica krenula prema njima. Alen je uspio izvući svoju majku na sigurno, a kasnije su mu javili da su pronašli Hanu. Do tada, ona je bila uvjerena da su svi oko nje mrtvi. Momenat olakšanja došao je kad je vidjela Alena živog, u jednom od rijetkih trenutaka radosti usred katastrofe.
Cijela Hanina porodica je, hvala Allahu, preživjela, iako su prošli kroz strašne trenutke. Trenutno su smješteni u bolnici u Mostaru. Alen se nalazi na odjelu hirurgije i van je životne opasnosti, iako je njegovo tijelo pretrpjelo mnogobrojne povrede od udara i objekata koje je voda nosila. Hana je na intenzivnoj njezi, i njeno stanje se stalno prati. Ima polomljena rebra, hitno je podvrgnuta carskom rezu zbog unutrašnjeg krvarenja, a povrijeđena su joj i pluća i slezena. Iako je sada stabilna, doktori su upozorili da se njeno stanje može promijeniti u svakom trenutku, pa se njeno stanje stalno nadzire.
Porodica Maslo, kojoj pripada Hana, izgubila je sve što su imali. Njihova kuća u Donjoj Jablanici više ne postoji, kao ni bilo šta od njihovih materijalnih dobara. Selma sada pokušava organizovati pomoć za njih, kako bi im se osigurali barem osnovni uslovi za nastavak života.
Zaključak
Priča o Hani i Alenu Hujdur pokazuje nevjerovatnu snagu ljudskog duha i volju za preživljavanjem. Iako su prošli kroz nezamislive poteškoće, uključujući gubitak djeteta i potpunu devastaciju doma, uspjeli su preživjeti zahvaljujući svojoj upornosti i Božjoj milosti. Ova tragedija je samo jedna od mnogih koje su pogodile stanovnike Jablanice i drugih područja pogođenih poplavama, ali priče poput ove podsjećaju na važnost solidarnosti i pomoći onima kojima je najpotrebnija.