Povratnička priča Hajrudina Šegića: Život u tišini Rubinića
U selu Rubinići, nedaleko od Han-Pijeska, već više od dvije decenije žive Azema i Muhamed Šegić. Njihov dom je jedno od rijetkih mjesta u ovom kraju gdje svjetla i dalje gore tokom cijele godine. Uz njih, povratničku priču piše i Hajrudin Šegić, čovjek čija životna priča svjedoči o izdržljivosti, vjeri i ljubavi prema rodnom kraju.
Život u selu s tri kuće
Hajrudin, rođen 1951. godine, vratio se u Rubiniće 2000. godine nakon što je osam godina proveo u izbjeglištvu u Olovu. Njegova odluka da se vrati u rodni kraj nije bila nimalo jednostavna.
“Prve godine povratka bile su teške. Snjegovi su bili veliki, nije bilo ni struje. Nisam odmah imao ovaca, a kad sam ih nabavio, držao sam ih koliko sam mogao. Sad više ne mogu, jer me zdravlje izdaje,” prisjeća se Hajrudin.
Danas, svaki petak, Hajrudin pješači dva sata do najbliže džamije, čuvajući svoju vezu s vjerom i zajednicom.
Penzionerski život i razmišljanja o društvu
Sa 42 godine radnog staža i iskustvom pripadnika Armije RBiH, Hajrudin danas živi od penzije. Iako je njegova svakodnevica tiha, njegovi stavovi o društvu i ljudima su jasni i snažni.
“Ko god voli sebe i svoj narod, trebao je stati u odbranu. Oni koji ne vole ni sebe ni druge, ne mogu to shvatiti. Danas, političari misle samo na sebe. Pohlepa je najveći problem ovog društva. Ako bismo svi pogledali u sebe, shvatili bismo koliko je važno da budemo bolji ljudi jedni prema drugima,” kaže Hajrudin s dozom razočaranja, ali i nade.
Izdržljivost i nada
Iako život u Rubinićima nije lagan, Hajrudin ostaje vezan za svoj rodni kraj. Njegova priča nije samo povratnička, već i podsjetnik na vrijednosti zajedništva, vjere i upornosti.
U selu s tri kuće, Hajrudin Šegić dokazuje da se ljubav prema domu ne mjeri brojem stanovnika, već snagom duha i vjere u bolje sutra prenosi hayat
