Senad Hadžifejzović, poznati novinar i medijska ličnost, nedavno je iznio oštre kritike na račun određenih povijesnih udžbenika, koji po njegovom mišljenju iskrivljuju povijest i prikazuju lažnu sliku događaja iz nedavne prošlosti. Svojim komentarima jasno je istaknuo kako novinari, pa i on sam, ponekad moraju čitati neprimjeren sadržaj samo kako bi obavljali svoj posao, a to uključuje i, kako on kaže, “smeće”. Njegova frustracija posebno je usmjerena prema udžbeniku povijesti za 9. razred, gdje je na jednoj stranici prikazan Alija Izetbegović zajedno s Ratkom Mladićem, što je za njega apsolutno neprihvatljivo.
U svojoj reakciji, Hadžifejzović naglašava kako ovo što iznosi javnosti nije nikakva odbrana, niti pokušaj pravdanja, već više smatra da je riječ o napadu. Njegova knjiga, koju je napisao, posvećena je sprječavanju falsifikata povijesti, a jasno napominje kako sve strane koje su sudjelovale u ratu pokušavaju iskriviti istinu. On otvoreno priznaje: “Falsifikuju sve tri strane. I one koje su napadale i ona koja se branila.” Ovim izjavama Hadžifejzović ukazuje na opasnost manipulacije povijesnim činjenicama, gdje svaka strana pokušava prezentirati svoju verziju događaja, često ne poštujući stvarne činjenice.
Njegova kritika prema institucijama poput OHR-a (Ured visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini) također je jasna. Ističe kako je ova institucija dugo šutjela ili je reagirala blago na ključne događaje i pitanja u zemlji, a to je, prema njegovom mišljenju, neprihvatljivo. Hadžifejzović otvoreno izražava svoje nezadovoljstvo načinom na koji je Christian Schmidt, trenutni visoki predstavnik, postupao u određenim situacijama. Po njegovom mišljenju, Schmidt nije adekvatno reagirao kada je trebalo, te se pita zašto nije stavio slike Ratka Mladića i Alije Izetbegovića u svoju obranu, ako je već bio prisiljen reagirati na takve kontroverze. Prema Hadžifejzovićevom mišljenju, “neprihvatljivo je da su na istoj stranici takvi likovi predstavljeni u kontekstu koji iskrivljuje povijesnu realnost.”
Ono što Hadžifejzovića posebno frustrira jest način na koji se povijesni događaji pokušavaju prezentirati mladim generacijama. U udžbenicima namijenjenim učenicima, ključni događaji iz rata u Bosni i Hercegovini često se prikazuju pojednostavljeno ili iskrivljeno, što može stvoriti dugotrajne posljedice na razumijevanje povijesti. Udžbenici bi trebali imati ulogu edukacije, a ne sredstvo manipulacije, naglašava Hadžifejzović. On smatra da su učenici izloženi krivim informacijama, te da se na taj način oblikuju njihove percepcije o prošlim događajima na način koji može stvoriti daljnje podjele u društvu.
Hadžifejzović se ne libi jasno ukazati na problem, ali njegova knjiga ima dublju svrhu. Ona je nastala, prema njegovim riječima, “da bih spriječio historijske falsifikate.” Ovim djelom on pokušava pružiti točnu i nepristranu verziju povijesnih događaja, nadajući se da će njegova knjiga poslužiti kao kontrapunkt lažnim narativima koji se plasiraju kroz različite izvore. “Moja knjiga je historija, ova knjižica je istorija,” ističe Hadžifejzović, jasno aludirajući na razliku između stvarnih povijesnih činjenica i manipulacija koje se prezentiraju mladim generacijama.
Jedan od ključnih problema koje Hadžifejzović adresira jest pitanje kako će mlade generacije percipirati rat i povijest svoje zemlje ako im se nude falsifikati i iskrivljene verzije istine. Zbog toga on smatra da je neophodno intervenirati, kako kroz medije, tako i kroz pisana djela koja će dati točan prikaz događaja. On također upozorava da ovo nije samo lokalni problem, već širi fenomen, gdje se povijest pokušava prilagoditi interesima različitih grupa, umjesto da se prikazuje na temelju stvarnih činjenica.
Prema njegovom mišljenju, OHR bi trebao imati ključnu ulogu u održavanju povijesne istine i integriteta, no njihova blaga reakcija na ključna pitanja nije dovoljna. Hadžifejzović naglašava da se povijesni falsifikati moraju otvoreno osporiti i ispraviti, umjesto da se prepušta slučajnosti ili interesima određenih skupina. “OHR je dugo šutio, blago reagovao,” kaže on, ukazujući na nedovoljnu aktivnost ove institucije u borbi protiv iskrivljenih povijesnih narativa.
U zaključku, Hadžifejzović jasno stavlja do znanja da je cilj njegove knjige, kao i njegovih kritika, zaštita povijesne istine. On se ne boji javno iznijeti svoje stavove i ukazati na nepravilnosti koje vidi u društvu, posebno kada je riječ o obrazovnom sustavu i načinu na koji se mladi educiraju o prošlim događajima. Njegova borba protiv povijesnih falsifikata nije samo osobna misija, već nešto što smatra ključnim za očuvanje istine za buduće generacije. Istorija ne smije biti sredstvo manipulacije, zaključuje on, te se nada da će svojim radom doprinijeti očuvanju prave istine o ratnim događajima u Bosni i Hercegovini.