U posljednjem intervjuu koji je dao Senadu Hadžifejzoviću, Alija Izetbegović, prvi predsjednik Bosne i Hercegovine, ostavio je nekoliko ključnih poruka, koje su mnogi doživjeli kao emanet, odnosno amanet njegovim sljedbenicima i narodu Bosne i Hercegovine. Ove poruke doticale su se ključnih pitanja opstanka države, međunarodnih odnosa i pravde. Međutim, postavlja se pitanje koliko je od tih poruka, tog amaneta, ispunjeno i realizovano nakon njegove smrti.
Alija je u tom razgovoru jasno istakao nekoliko ključnih poruka, a jedna od najvažnijih je bila njegova želja da Bosna i Hercegovina postane članica NATO-a. Prema Hadžifejzoviću, Alija je na samrti rekao: “Moramo u NATO!” Ova poruka je predstavljala njegovu viziju sigurnosne budućnosti zemlje u međunarodnim okvirima. No, danas, nasljednici Alijine politike, uključujući njegovog sina Bakira Izetbegovića, nalaze se pred dilemom koja ugrožava ispunjenje tog emaneta. Bakir Izetbegović je izjavio da Bosna i Hercegovina neće ući u NATO ako Srbi to ne žele, čime je otvoreno pitanje ispunjenja Alijine vizije. Time je jasno da ovaj dio emaneta nije ispunjen, i da postoji značajan raskorak između želje Alije i trenutne političke realnosti.
Dalje, u svom posljednjem obraćanju, Alija je izrazio zahvalnost Sjedinjenim Američkim Državama, posebno tadašnjem predsjedniku Billu Clintonu, rekavši: “Hvala Americi, hvala Clintonu… on je lijepo lice Amerike.” Ova poruka odražava njegovu zahvalnost prema Americi zbog podrške koju je ta zemlja pružila Bosni i Hercegovini tokom i nakon rata. Međutim, danas je odnos između Alijinih nasljednika i Amerike napet. Parola koja se često koristi u političkom diskursu danas, “SDA ili SAD!”, sugerira sukob između politike Stranke demokratske akcije (SDA) i američke politike u Bosni i Hercegovini. Ova napetost jasno pokazuje da se nasljednici Alije Izetbegovića više ne pridržavaju prijateljskog odnosa prema Americi koji je on zagovarao.
Treći važan dio emaneta bio je Alijin osjećaj da je Bosna opstala. On je izjavio: “Bosna je opstala.” Međutim, danas je ta ista Bosna i Hercegovina, prema mnogim analitičarima, svedena na svega 22% teritorije. Iako je Bosna i dalje međunarodno priznata država, postavlja se pitanje kako su sljedbenici Alijine politike dozvolili da teritorijalni i politički opstanak države bude doveden u pitanje. Fragmentacija unutar zemlje, političke podjele, kao i teritorijalna pitanja, sve više udaljavaju BiH od vizije koju je Alija imao u svojim posljednjim trenucima.
Jedna od najvažnijih vrijednosti koje je Alija Izetbegović ostavio u amanet bio je osjećaj za pravdu. Kao zatvorenik i političar koji se borio za prava svog naroda, Izetbegović je u posljednjem intervjuu ostavio snažnu poruku o tome koliko je pravda bitna za društvo. On je vjerovao da će pravda biti ostvarena i da će Bosna i Hercegovina postati zemlja u kojoj će pravo i zakon dominirati. Međutim, danas, njegov nasljednik i stranka koju je osnovao suočavaju se s kritikama da negiraju zakonski donesene presude, te da dijele svoju, selektivnu pravdu. Ovo pitanje postavlja dilemu o tome koliko je od Alijine vizije o pravednoj Bosni i Hercegovini ostalo realizovano.
Zaključno, Alija Izetbegović, kao vjernik, nije mogao lagati u trenucima kada je znao da se suočava sa smrću. Njegove riječi i poruke iz tog posljednjeg intervjua predstavljale su njegovu istinsku viziju za budućnost Bosne i Hercegovine. No, ono što je ostalo iza njega u političkom smislu često se razlikuje od onoga što je on želio. Historija će suditi o djelima njegovih nasljednika, dok se mnogi u zemlji i dalje pitaju hoće li Alijin amanet ikada biti u potpunosti ispunjen prenosi zasrebenicu
