Reakcije javnosti na ponašanje političkih lidera često reflektuju duboko nezadovoljstvo društva, naročito u situacijama kada se osjećaj pravde i zakona urušava. Takav slučaj zabilježen je nakon nedavne objave ministra vanjskih poslova BiH Elmedina Konakovića, u kojoj je komentarisao odluku da se ukine pritvor Miloradu Dodiku, predsjedniku Republike Srpske. Uprkos Konakovićevom pokušaju da oštro osudi taj čin, ogroman broj korisnika društvenih mreža – naročito Facebooka – uputio je kritike upravo njemu i njegovim političkim saradnicima, izražavajući sumnju u njihov politički kapacitet i namjere.
Konaković je u svom javnom obraćanju iznio niz teških optužbi na račun Dodika. Nazvao ga je “lažovom i manipulatorom”, optuživši ga da je izdao i narod koji predstavlja, kao i entitet iz kojeg dolazi. Posebno je istakao da je sam čin Dodikovog pojavljivanja pred Tužilaštvom BiH unaprijed isplaniran, nazivajući ga „naručenim ročištem“. Prema Konakoviću, taj događaj ne samo da ponižava Dodika lično, već baca sjenku na čitav politički i pravosudni sistem BiH.
Ministar je poručio da njegova politička opcija neće stati i da će do kraja insistirati na razotkrivanju svih koji su doprinijeli ovom razvoju događaja. U tom kontekstu, pomenuo je i saradnike iz bošnjačkog političkog korpusa, navodeći: „Posebno ‘balije’, jer nije moglo bez ‘balija’“, aludirajući na to da su i pojedinci iz njegove zajednice učestvovali u, kako tvrdi, političkoj režiji oslobađanja Dodika.
No, upravo ta objava naišla je na snažnu reakciju građana, koji su u komentarima otvoreno kritizirali Konakovića, ali i širu političku strukturu Trojke (koalicije koju čine Naša stranka, SDP i Narod i pravda). Njihovo razočaranje nije bilo usmjereno samo ka Dodiku, već i ka onima koji su trebali biti protivteža njegovoj politici, a to su, prema njihovim riječima, iznevjerili.
Među komentarima građana ističu se sljedeći stavovi:
-
Optužbe na račun vlasti: Građani tvrde da su upravo ministri poput Konakovića doprinijeli jačanju Dodika. Jedan korisnik piše da je “Dodik jači od države zahvaljujući vama, Forti i Nikšiću, ljudima bez političkog kapaciteta”, dok drugi ističe da se “država raspala pred njihovim očima”.
-
Kritika manipulativne retorike: Više korisnika prepoznaje pokušaj prebacivanja krivice na druge, posebno kroz čestu upotrebu termina “spin”, koji se, prema njima, koristi kako bi se stvorila prividna intelektualna nadmoć. Jedan komentar sarkastično navodi: “Ne zaboravite što više ponavljati riječ spin, zvuči intelektualno.”
-
Pitanje odgovornosti za politički poraz: Građani podsjećaju Konakovića da su se još nedavno političari iz njegove koalicije hvalili kako su pokrenuli procese protiv Dodika, a sada, kada je pritvor ukinut, taj čin doživljavaju kao poraz i poniženje.
-
Nevjerica u iskrenost reakcije: Više komentara izražava sumnju u to da Konakovićeva objava nije samo iznuđena politička reakcija, već dio šireg dogovora u kojem je i on, možda ne direktno, ali sigurno politički odgovoran.
Konakovićeva izjava, iako ispunjena oštrim tonom i izraženim nezadovoljstvom prema Dodiku, nije naišla na podršku kakvu je, moguće, očekivao. Umjesto toga, dočekana je kao znak političke nemoći, licemjerstva i pokušaja pranja ruku od neugodnih političkih činjenica. Građani sve više izražavaju osjećaj da su izgubili povjerenje ne samo u pojedinačne političke lidere, nego i u cijeli politički sistem.
U ovom kontekstu, ističu se tri glavna zaključka koje javnost izvlači iz čitave situacije:
-
Institucije države djeluju bez stvarnog autoriteta, jer odluke pravosuđa izgledaju kao rezultat političkih dogovora, a ne vladavine zakona.
-
Političke elite ne uspijevaju odgovoriti izazovima trenutka, već reaguju naknadno, tek kada se suoče s pritiskom javnosti.
-
Građani sve više osjećaju da su izigrani, jer retorika političkih lidera ne odgovara njihovim postupcima, što dovodi do sve većeg jaza između vlasti i naroda.
Konačan utisak koji ostaje jeste da je cijeli slučaj, od Dodikovog pojavljivanja pred pravosudnim institucijama do Konakovićeve reakcije i kritika građana, simptom duboke političke i institucionalne krize u Bosni i Hercegovini. Dok političari međusobno optužuju jedni druge, građani ostaju bez odgovora, bez nade i bez povjerenja u sistem koji bi trebao štititi njihove interese.
