Dodik svoje političko preživljavanje direktno povezuje s političkom snagom Aleksandra Vučića, čime dodatno osnažuje narativ srpskog jedinstva s obje strane Drine. Ova poruka nije nova, ali dolazi u osjetljivom trenutku – u jeku protesta u Srbiji i vlastite sudske presude u BiH, koja prijeti ozbiljnim institucionalnim krizama.
Analitički osvrt:
Time se Dodik pokušava legitimisati kao nezamjenjivi lider srpskog naroda, čija pozicija nije vezana samo za entitet RS, već i za cjelokupan “srpski politički korpus” na Balkanu. Uporedo, pokušava diskreditirati opoziciju i proteste u Srbiji nazivajući ih “zamajavanjem naroda”.
2. Srbi kao jedinstven narod – uprkos granicama
Dodikova poruka da Srbi u Republici Srpskoj i Srbiji žive „integrisano“ i da ih nikakve barijere, pa ni „Kineski zid na Drini“ ne mogu razdvojiti, zapravo je pokušaj da se ospori legitimitet granica unutar BiH. Time se ponovo osporava suverenitet Bosne i Hercegovine, jer se implicira da postoji viši etnički i nacionalni identitet iznad državnog.
Analitički osvrt:
Ova retorika opasno podsjeća na izjave iz 90-ih godina kada su upravo ovakvi narativi bili preludij oružanim sukobima. Dodik u javnosti sve više koristi identitetski diskurs kojim pokušava dokazati da Srbi nisu „sastavni“ dio BiH, već „prisiljeni učesnici“ u toj državi.
3. Odbacivanje unitarne BiH i demonizacija Bošnjaka
Optužbe da Bošnjaci žele „unitarnu, muslimansku, šerijatski uređenu državu“ služe Dodiku da Bošnjake predstavi kao prijetnju za opstanak Srba u BiH. Time se etnički jaz dodatno produbljuje.
Analitički osvrt:
Ovakve izjave ne samo da su bez faktičke osnove, nego imaju i jasan cilj: izazivanje straha među Srbima i opravdanje bilo kakvog separatističkog poteza kao „nužne samoodbrane“. To je klasična strategija mobilizacije vlastitog biračkog tijela.
4. Lična i porodična žrtva kao emocionalna manipulacija
Dodik je često koristio narativ da njegova porodica „trpi“ zbog njegovih političkih stavova. Ovoga puta navodi kako njegova kćerka nije mogla otići u inostranstvo zbog sankcija, te emocionalno pita: „Što nam dirate djecu, jeste li vi normalni?“
Analitički osvrt:
Ovo je pokušaj da se vlastita politička pozicija predstavi kao žrtva progona i nepravde, s ciljem izazivanja empatije i povezivanja s običnim građanima. Emocionalizacija politike je stara strategija, ali vrlo učinkovita u regionu.
5. Prijetnja destabilizacijom: „Mi nećemo rat, oni hoće“
Iako Dodik u nekoliko navrata kaže „nećemo rat“, njegova retorika djeluje kao prikrivena prijetnja. On tvrdi da druga strana ne želi razgovor i da se zalaže za rat, čime indirektno opravdava svaki potencijalni unilateralni potez RS-a.
Analitički osvrt:
Ovakve izjave se u analitičkom diskursu nazivaju obrambenim legitimirajućim narativima – gdje se agresivna politika pokušava predstaviti kao defanzivna i „iznuđena“. Time se širi percepcija neminovnog sukoba, što dodatno destabilizira odnose u BiH.
6. Podrška velikom skupu u Beogradu – simbol srpske snage
Dodik jasno poručuje: „Sve što je s ciljem snaženja Srbije, ja sam tu.“ To je više od političke podrške – to je simbolička poruka o ujedinjenom srpskom političkom frontu, što ponovno zaziva stare ideje o „srpskom svetu“ prenosi pressmediabih
