Situacija na Bliskom istoku posljednjih mjeseci dodatno se zakomplikovala nakon ključnog događaja – smjene režima Bashara al-Assada u Siriji, koji je okončan 8. decembra 2024. godine. Ta prekretnica nije samo izazvala potrese unutar same Sirije, već je pokrenula lančanu reakciju regionalnih i globalnih aktera, od kojih je najaktivniji bio Izrael. U danima i sedmicama koje su uslijedile nakon Assadove smjene, Izrael je izveo više od 700 zračnih udara širom Sirije, ciljajući, između ostalog, i objekte u blizini predsjedničke palače u Damasku 2. maja 2025. godine.
Međutim, nakon 14. maja 2025. dolazi do značajne promjene u dinamici sukoba. Tog dana održan je sastanak između bivšeg američkog predsjednika Donalda Trumpa i novog sirijskog predsjednika al-Shara, tokom kojeg je Trump dao obećanje o ukidanju američkih sankcija prema Siriji. Nakon ovog susreta, primijećen je nagli pad izraelskih vojnih aktivnosti na sirijskom tlu – bombardovanja su gotovo potpuno prestala. Ovaj razvoj događaja navodi mnoge analitičare da zaključe kako se čeka na zeleno svjetlo iz Washingtona, što implicira da budući izraelski potezi zavise od američkog stava prema novim vlastima u Damasku.
Promjena izraelske vojne politike i smanjenje napetosti na relaciji Tel Aviv–Damask otvorili su prostor za novu fazu u regionalnim odnosima. Prema navodima izraelskih analitičara, trenutni pravac ukazuje na sljedeće:
-
Deeskalaciju sukoba.
-
Pokušaje za obnovu dijaloga između zaraćenih strana.
-
Zbližavanje s novim sirijskim režimom.
U ovoj fazi, sve veće uloge imaju i diplomati, ali i medijske poruke koje oblikuju javno mnijenje u Izraelu i šire. Tako je poseban fokus izazvala izjava izraelskog ambasadora u Sjedinjenim Američkim Državama, Yechiela Leitera, koji je gostovao u emisiji na PragerU, desničarskoj medijskoj platformi. Tokom intervjua, Leiter je uputio žestoke kritike na račun protivnika izraelskog premijera Benjamina Netanyahua, optuživši ih za “krvne klevete” i pokušaje destabilizacije vlasti.
Ambasador je posebno targetirao:
-
Ljevičarske ekstremiste.
-
Izraelske medije, za koje tvrdi da šire dezinformacije.
-
Kritičare premijera, koje optužuje za širenje teorije da Netanyahu koristi rat u Gazi za produžetak svog političkog opstanka – tvrdnju koju je Leiter opisao kao “ludost”.
Ovakve izjave nisu prošle nezapaženo u Tel Avivu. Ministarstvo vanjskih poslova Izraela objavilo je da će ambasador Leiter biti pozvan na saslušanje kako bi objasnio svoje javne komentare. Generalni direktor Ministarstva, Eden Bar Tal, lično će voditi razgovor s ambasadorom u vezi sa spornim intervjuom.
Ovaj niz događaja ukazuje na nekoliko ključnih promjena u dinamici bliskoistočne politike:
-
Nakon Assadovog pada, otvara se novo poglavlje u odnosima Izraela prema Siriji.
-
Američki utjecaj i dalje igra odlučujuću ulogu u regionalnim pitanjima.
-
Unutrašnji politički pritisci u Izraelu se povećavaju, a medijske izjave imaju sve veći značaj u oblikovanju percepcije javnosti.
S obzirom na sve navedeno, jasno je da se rat na Bliskom istoku ne vodi samo oružjem, već i riječima – u podcastima, diplomatskim salonima i kroz strateške medijske poruke. Iako je nasilje trenutno u opadanju, napetost i neizvjesnost i dalje lebde nad regijom, a krajnji pravac događaja zavisiće od odluka velikih sila, prije svega Sjedinjenih Američkih Država.
U cjelini gledano, ovi događaji signaliziraju ulazak Bliskog istoka u novu, možda nešto tišu, ali ne manje kompleksnu fazu. Geopolitičke igre, unutrašnji politički sukobi i međunarodni interesi čine mozaik koji i dalje drži regiju u stanju stalne nestabilnosti. Hoće li se smjer promijeniti u pravcu trajnog mira, ili je pred nama nova runda sukoba – ostaje da se vidi.
Bez obzira na trenutno zatišje, koje može djelovati kao signal nade za stanovništvo izmučeno višegodišnjim ratom, treba imati na umu da je Bliski istok historijski prostor gdje su geopolitičke tenzije nepredvidive i lako eskaliraju. Iza kulisa se i dalje odvija intenzivna borba za utjecaj između velikih regionalnih i globalnih sila – Iran, Turska, Rusija i Sjedinjene Američke Države ostaju ključni akteri koji svojim strateškim odlukama mogu oblikovati dalji tok događaja. Uz sve to, Izrael, kao regionalna vojna sila, često djeluje preventivno i unilateralno, oslanjajući se na svoje bezbjednosne procjene i političke interese. Iako su diplomatski signali poput sastanka Trumpa s novim sirijskim liderom ohrabrujući, prava stabilizacija odnosa zahtijeva dugoročan proces koji uključuje obnovu povjerenja, rekonfiguraciju političkih odnosa i prihvatanje novih realnosti na terenu. Do tada, kriza ostaje otvorena, a svaki diplomatski korak praćen je oprezom i neizvjesnošću, jer prošlost u ovoj regiji pokazuje da mir nikada nije dolazio lako – niti je dugo trajao bez sveobuhvatnog međunarodnog angažmana i iskrene političke volje lokalnih lidera.
