Adnan Hamidović, poznatiji kao Frenkie, nedavno je gostovao u podcastu IslamEDU, gdje je podijelio ključne trenutke svog života koji su ga oblikovali i promijenili. U ovom razgovoru, Frenkie je otvoreno govorio o svojoj borbi s anksioznošću, što je značajno uticalo na njegov životni put.
Govoreći o svojoj borbi, Frenkie je naglasio da je put do vjere bio postepen i ispunjen izazovima. “Ne može iman ući u srce ako je ono zatrovano grijesima i ako nisi odlučio krenuti u pravom smjeru. Ako napraviš jedan korak ka Bogu, On će prema tebi napraviti sto”, istakao je Frenkie, objašnjavajući ključnu spoznaju koja mu je pomogla da se okrene vjeri. Put do te spoznaje bio je dug i ispunjen promišljanjem, a posebno je značajnu ulogu imala meditacija. Kroz meditaciju je počeo razmišljati o namazu i važnosti duhovnog smirenja.
Frenkie je u razgovoru spomenuo da je odrastao u vjerničkoj sredini, gdje su ga njegovi najbliži, posebno nena, podučavali osnovama islama. S njom je provodio dane posta tokom mjeseca Ramazana, što je imalo dubok uticaj na njega. Međutim, kako je ulazio u tinejdžerske godine, počeo je istraživati druge interese poput muzike i grafita, zbog čega se, kako kaže, “odlutao” od vjere.
Jedan od najtežih perioda u njegovom životu bio je onaj kada se suočavao s napadima anksioznosti i panike. Iako mu je meditacija donekle pomagala, napadi su i dalje bili prisutni, a Frenkie ih je teško kontrolisao. U tom stanju, kako je opisao, osjećao je da je samo djelimično prisutan, kao da mu je um podijeljen: “Dok razgovaram s tobom, samo četrdeset posto mene je ovdje. Ostatak mog uma se bori da smiri anksioznost, da ne prekinem razgovor i ne odem kući.” Ovo stanje je bilo izrazito iscrpljujuće, dovodeći ga do razmišljanja hoće li takav osjećaj trajati zauvijek.
Prelomni trenutak u Frenkijevom životu desio se kada je počeo čitati knjige poput “Put u Meku” Muhammeda Asada i “Ne tuguj” Aida el-Karnija. Kroz ove knjige, prvi put je dublje otkrio islam i shvatio ljepotu Kur’ana. “Zar ovo piše u Kur’anu? Ovo je baš lijepo,” prisjetio se Frenkie, govoreći o osjećaju olakšanja i smirenja koje je pronašao u vjeri. Njegova supruga i najbliži prijatelji primijetili su njegovu promjenu, ističući da se za kratko vrijeme potpuno preporodio.
Frenkijevo svjedočanstvo pokazuje kako su duhovno buđenje i povratak vjeri ključni za prevazilaženje unutarnjih borbi. Njegovo iskustvo nosi važnu poruku o snazi vjere u nošenju sa životnim izazovima.
