U Francuskoj je nedavno uvedena zabrana nošenja hidžaba u sportu, što je izazvalo oštre reakcije među mnogim organizacijama i pojedincima, posebno kada je riječ o muslimankama. Zakon koji se trenutno razmatra u francuskom parlamentu proširuje ovu zabranu na sva sportska takmičenja, što bi moglo imati dugoročne posljedice na slobodu vjeroispovijesti, kao i na pristup sportskim aktivnostima za žene koje nose hidžab.
Uvođenjem ovog zakona, muslimanske žene suočavaju se s ozbiljnim izazovima. Kritičari smatraju da je ovo ne samo napad na njihovu vjersku slobodu, već i na njihov identitet. Rani Belkhy, osnivačica organizacije Khlass Les Cliches, ističe da takvi zakoni čine sve kako bi se muslimanke izbrisale iz javnog života. Ova zabrana, koja se proširuje sa profesionalnih na amaterske sportove, postavlja pitanje o pravičnosti i jednakosti prema svim građanima, bez obzira na njihovu vjeroispovijest.
Iako je u prošlosti postojala praksa da sportisti, koji predstavljaju svoju naciju, budu neutralni u vezi sa svojim vjerskim simbolima, ovaj novi zakon se odnosi na sve sportiste, uključujući i amatere, koji žele nositi hidžab dok se bave sportom. To znači da zabrana ne pogađa samo profesionalne sportistkinje, već i mlade muslimanke, koje žele slobodno učestvovati u sportskim aktivnostima, bilo to na lokalnim, školskim ili amaterskim takmičenjima. Prema Belkhy, ovo ima ogroman utjecaj na mlade žene koje sada mogu biti obeshrabrene da se bave sportom zbog zabrane nošenja hidžaba.
Zakon ne pogađa samo hidžab; također, predviđa zabranu kolektivnih molitvi u sportskim objektima koji se financiraju iz javnih sredstava. Ovo je dodatni pokušaj vlasti da ograniči vjerske slobode u javnom prostoru, što je izazvalo zabrinutost među organizacijama koje se bave ljudskim pravima. Pored toga, Senat Francuske je već prošle godine odbacio sličan prijedlog zakona, ali vlasti sada ponovo pokušavaju da ga usvoje, što pokazuje da je zabrana postala političko pitanje koje je daleko od rješenja.
Iako se zakon odnosi na zabranu svih vjerskih simbola u sportu, kritičari primjećuju da zabrana hidžaba pogađa samo muslimanke, dok se druge vjerske simbolike, poput kršćanskih ili židovskih simbola, i dalje slobodno nose. Ovo izaziva dodatnu sumnju u pravičnost zakona, jer se stvara dojam da se muslimanske žene stavljaju u nepovoljan položaj u odnosu na pripadnice drugih vjerskih skupina.
Također, kritike se odnose na to da takve zabrane u konačnici vode ka diskriminaciji muslimanskih žena, jer se smatra da im se onemogućava sloboda da izražavaju svoju vjeru, dok druge vjerske skupine to pravo mogu slobodno ostvarivati. Muslimanke koje se bave sportom suočavaju se s velikim izazovima u Francuskoj, gdje takve zabrane otežavaju njihov svakodnevni život i sprječavaju ih u ostvarivanju svojih prava na vjersku slobodu i pravo na sport.
Da bismo shvatili punu težinu ove zabrane, važno je razumjeti kontekst u kojem ona nastaje. Francuska je poznata po svojoj laicističkoj tradiciji, koja podrazumijeva strogu odvojenost crkve od države. Ipak, brojni muslimani i muslimanke smatraju da ova politika, koja je usmjerena prema njihovoj vjeri, može ugroziti slobodu izražavanja i njihovu sposobnost da aktivno učestvuju u društvenom životu.
Ove zabrane nisu samo pitanje politike, već i socijalne integracije i tolerancije u Francuskoj. Mnoge muslimanske žene koje žele nositi hidžab u sportu smatraju da je to njihov osobni izbor, a ne politička izjava, i žele biti tretirane s jednakim poštovanjem i slobodom kao i žene drugih vjeroispovijesti.
Za mlade muslimanke, koje žele biti aktivne u sportu, zabrana može imati dugoročne posljedice. Rani Belkhy upozorava da će takve žene biti marginalizirane u društvu, što može imati i psihološke posljedice na njihovu samopouzdanje i socijalnu integraciju. U nekim slučajevima, ovo može dovesti do potpune isključenosti iz sportskih aktivnosti, što će dugoročno smanjiti njihov pristup zdravlju, tjelovježbi i društvenim interakcijama prenosi hayat
