Uobičajena praksa u našem narodu je da se pri prolasku pored mezarja podižu ruke i uči sura Fatiha za umrle. Sura Fatiha je osnovna molitva u islamu, a njeni ajeti su prevedeni na naš jezik na sljedeći način:
- Tebe, Allaha, Gospodara svjetova, hvalimo,
- Milostivog, Samilosnog,
- Vladara Dana sudnjeg,
- Tebi se klanjamo i od Tebe pomoć tražimo!
- Uputi nas na Pravi put,
- na Put onih kojima si milost Svoju darovao,
- a ne onih koji su protiv sebe srdžbu izazvali
- niti onih koji su zalutali!
Iako je učestalo učiti Fatihu za umrle, važno je zapitati se što konkretno radimo za njih učeći ovu suru. Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, nas je podučio drugačijoj praksi kada prolazimo pored mezarja. Preporučio je da se prouči sljedeća dova:
“Es-selamu ‘alejkum ehled-dijari minel-mu’minine vel-muslimine ve inna inšaallahu bikum lahikun. Jerhamullahul-mustakdimine minna ve minkum vel-muste’hirin. Nes’elullahe lena ve lekumul-afijeh!”
U prijevodu:
“Mir neka je na vas, o stanovnici ovih kabura! I mi ćemo se, ako Bog da, vama priključiti. Neka se Allah smiluje i našim i vašim precima, kao i potomcima! Molimo Ga za oprost, i nama i vama!”
Ova dova se specifično odnosi na umrle i za njih moli oprost i milost, što je direktno usmjereno na njihovo stanje u kaburu. Sura Fatiha, s druge strane, više je usmjerena na žive, moleći Uzvišenog Allaha za uputu i pomoć u njihovom životnom putu.
Stoga, iako mnogi praktikuju učenje Fatihe za umrle, bitno je razumjeti da postoji značajna razlika između te prakse i onoga što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, preporučio. Razmišljanje o značenju Fatihe može nas potaknuti da je učimo prvenstveno za sebe, tražeći uputu i blagoslov od Allaha, dok za umrle učimo dove koje su nam prenesene kroz vjerodostojne hadise.
Preuzeto sa video predavanja prof. Enesa Julardžije
Pripremio i prilagodio NUM portal
