Nešto malo godina u nazad slabije je bilo razvoda brakova nego danas. A zašto je to tako? Odgovor na to pitanje ne možeš da dobiješ od sadašnjih generacija jer njima je uvijek neko kriv, samo oni nisu ili im je izgovor da je i prije bilo loše pa kao neko je nekoga trpio (ne kažemo da i toga nije bilo, ali ne u globalnoj mjeri, već pojedinci neki). Na takvo pitanje odgovaraju stariji ljudi, naši djedovi ili naši očevi, nane i majke.
Kažu da je tad otac tačno znao gdje udaje svoju kćerku i on se pitao može li ili ne i njegova riječ je bila poštovana. Ne kao teror neki, nego svaka kuća, svaki čovjek, svaki pojedinac mora imati nekog autoriteta kako u kući tako i u drugim nekim stvarima. A autoritet mora znati da vodi. Autoritet ne može biti svako jer se autoritet postaje uz disciplinu.
Obično se postavlja pitanje: Kako su tada očevi znali koji mladić će da valja ili kako su znali koju djevojku da preporuče sinu da je ženi?
Na osnovu toga da gledaš domaćine te kuće. Ko je otac i majka? Ako su oni dobri, dobro odgojeni, ako imaju efikasan sistem gdje se zna ko, gdje i šta i ako su znali da vrednuju, ako su se znali prioriteti… onda su i djeca odgojena tako. I tu nema plaho da promašiš da kažeš da ne valja djevojka ili momak jer i oni kao mladi isto to upijaju i prenose na dalje generacije.
A danas se sve pustilo. Djecu odgaja ulica i neke tamo internet ličnosti. I tako (ne)odgojenim uzor je onaj ko ne treba jer njihov mozak nije imao ko na vrijeme da uči o pravim vrijednostima. Onda kao takvi i traže sebi slične.
Ankete na ulici sa pitanjem kako muškarac treba da izgleda da bi ti sa njim pristala na brak ili kako treba ta djevojka da izgleda dovoljno su sve rekli. Uzori koje prate i kojima se dive tako su ih odgojili, a pravi odgoj je zakasnio i uzeo danak. Cijena zakašnjenja je razvod braka i djeca razdvojena od roditelja i vječita osuda nekog drugog.
